Nitko nije imun na strah, a shvatimo li njegov zaštitni mehanizam i zamislimo li sve loše mogućnosti, tada on nestaje sam od sebe. Pomažu i razgovor te iskustvo

Osjećaj neposjedovanja kontrole nad situacijom i nepovjerenje u vlastite mogućnosti stvaraju negativan i zamišljen scenarij o budućnosti. Istina jest da ne možemo predvidjeti što će se, kada i kako odigrati, a naposljetku ni kakve će posljedice imati. U takvim situacijama najveći saveznik je iskustvo, jer ako smo se već jednom našli u sličnoj situaciji, manje ćemo se bojati, piše Huffington Post.

Strah je tu da nas štiti

Strah je praiskonski nagon nastao da zaštiti naš život, što je razlog zbog čega on još uvijek postoji. Danas ne postoje prijetnje od napada životinja ili smrti zbog vremenskih uvjeta, pa se strah usmjerava na svakodnevne situacije, a okidači mogu biti i bezazleni. Ipak, svaki strah treba istražiti da bismo ga bolje shvatili i prevladali. Sam strah nije glas razuma, već upozorenje koje možemo i ne moramo poslušati.

Prihvatimo neizvjesnost

Najčešći strah u životu je onaj od promjene, jer svaka situacija koje se bojimo donosi sa sobom privid neizvjesnosti i bespomoćnosti. Sljedeći korak je suočavanje, a najbolji način za pobjedu je sakupljanje hrabrosti i volje, a zatim i namjerno provociranje situacija koje dovode do nelagode i nemira. Ono što vam je nepoznato s vremenom će postati poznato, a tad više neće u vama poticati strah.

Koncentiramo li se na strah, on raste

Sve na što smo fokusirani u našim glavama raste i dobiva na značenju. Zbog toga je vrlo bitno naučiti usmjeravati svoj fokus na nešto drugo i odvojiti se od neugodnih misli. Mašta je veliki saveznik u prevladavanju straha, a sve što treba napraviti je u tišini zatvoriti oči, vizualizirati svoje ciljeve i moguća alternativna rješenja kako doći do njih. Uzevši najgori mogući scenarij u obzir, pripremamo se i tada ni on nije tako strašan kako se činio.

 

Cilj nije riješiti se straha

Nitko nije sposoban u potpunosti se riješiti strahova, no svatko može mijenjati način na koji reagira na njih. Prihvatimo li činjenicu da je ono što sami proživljavamo uobičajena stvar s kojima su se mnogi susreli, tada se prema strahu možemo postaviti sa znatiželjom i promatrati kako se nosimo sa stresnim situacijama, koje su naše skrivene snage. To je savršena prilika za bolje upoznavanje sebe i svojih želja, kažu psiholozi.

Odbijamo li ga priznati, hranimo strah

Blokiramo li sve misli o strahu, one će nas sustići po principu "razmišljanja o zabranjenom voću". Najbolji protulijek za strah je svjesnost i njegovo priznavanje. Izgovaranjem naglas rečenica poput "ovo što osjećam je samo strah, pa iako je neugodan on nije opasan", "svaki strah prolazi pa će proći i ovaj", "to što se bojim ne znači da sam bespomoćan" stvara se osobna zona sigurnosti.

Fizičke reakcije su strašnije od straha

Širenje zjenica, ubrzavanje rada srca, znojenje i drhtanje ruku tipične su reakcije na strašne situacije. One danas izazivaju više bojazni nego sam strah, u prilog čemu govori sve veći broj ljudi koje pogađaju napadaji panike. Njih također treba prihvatiti kao savršeno normalne prirodne mehanizme koji vrlo brzo prolaze, ističu psiholozi.

Razgovor smanjuje strah

Osim ciljanih terapija, razgovor je jedan od najboljih načina za prevladavanje straha. Osim podrške, takav razgovor zahtijeva i argumentiranje straha - točno navođenje zbog čega se bojimo. Postave li se stvari na takav način, strahovi se umanjuju sami od sebe. Dakako važno je za razgovor obratiti se nekome smirenom, jer razgovor s paničarima samo produbljuje nelagodu.