Mnogi se danas odlučuju za testove intolerancije na hranu. Je li zaista riječ o korisnim testovima ili je to ipak samo pomodarstvo? Odgovor na to pokušali smo doznati u razgovoru sa Sanjom Jelušić iz Centra za preventivnu medicinu Zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar.

Testiranje intolerancije na hranu u posljednjih godinu dana doživjelo je pravi procvat. Svi žele znati koje im namirnice uzrokuju probleme i što u prehrani trebaju izbjegavati. Upravo zbog velikog zanimanja javnosti porasla je i ponuda testiranja koja se sada nude na gotovo svakom koraku - od uglednih klinika do internetskih stranica za grupnu kupnju. Unatoč popularnosti, malo ljudi zapravo zna što je intolerancija, tko se treba testirati, ali i gdje se testirati.

Ljudi vrlo često pogrešno misle da je intolerancija isto što i alergija na određenu hranu. Kako objašnjava Sanja Jelušić iz Centra za preventivnu medicinu Zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, intolerancija na hranu nije ni trovanje hranom, niti alergija na hranu: 'Kod alergija na hranu nastaje brza uzročno-posljedična reakcija, neposredno nakon konzumacije određene hrane uz jasnu kliničku manifestaciju. Kod intolerancije na hranu nema brze uzročno-posljedične reakcije, simptomi se mogu pojaviti nakon nekoliko sati ili dana nakon što ste konzumirali određenu vrstu hrane ili sastojak hrane. Kliničke manifestacije intolerancije na hranu su nejasne i nepredvidive te variraju od osobe do osobe.'

Početak i sama priroda simptoma, dakle, različito se manifestiraju. Kod alergije na hranu unutar nekoliko minuta javlja se crvenilo kože, svrbež, oticanje te u nekim slučajevima i anafilaktički šok. Kada je riječ o odgođenoj alergijskoj reakciji, odnosno intoleranaciji, onda se simptomi javljaju nakon nekoliko sati ili čak nekoliko dana i nisu možda toliko očiti kao kod prave alergije.

Simptome su brojni i neugodni

Najčešći simptomi intolerancije na hranu su grčevi u trbuhu, nadutost, mučnina, vjetrovi, proljev, zatvor i sindrom iritabilnog crijeva. Mogu se javiti i kožni problemi poput osipa, suhe kože, svrbeža, urtikarije, angioedema, dermatitisa, akni, psorijaze i ekcema. Nisu rijetkost ni respiratorni problemi poput suhoga kašlja, astme, nadražaja ždrijela, otoka nosne sluznice, rinitisa ili sinusitisa. Simptomi intolerancije na hranu mogu biti i neurološke prirode, a oni se očituju kroz glavobolju, migrene, vrtoglavicama i omaglici. Također, znaju se javiti i psihološki problemi poput tjeskobe, gubitka motivacije, lošeg raspoloženja, umora ili pak hiperaktivnosti. Zanimljivo je da simptom intolerancije na hranu može biti i pretilost.

Iako neki ljudi mogu i sami primijetiti da im određene namirnice ne odgovaraju, bez testa na intoleranciju nije moguće dobiti točan uvid u situaciju. 'Test intolerancije na hranu preporučuje se svim osobama starijima od pet godina, a koji imaju spomenute simptome. Sama intolerancijana na hranu odgođena je reakcija koja nastupa nakon nekoliko sati ili nekoliko dana tako da bez testiranja osobe teško mogu točno i precizno znati koja namirnica kod njih izaziva određene simptome', ističe Jelušić.

Velika ponuda skupih testova

Test intolerancije na hranu je laboratorijski test kojim se određuje patološka prisutnost specifičnih IgG antitijela. Takvi testovi, navodi naša sugovornica, trebali bi biti imunoenzimatski kako bi se količinski mogla odrediti koncentracija imunoglobulina IgG: 'Testovi se rade iz venske krvi i trebali bi biti ovjereni i certificirani, jer pacijentovo zdravlje je na prvom mjestu. Naravno, preciznost testova bi minimalno morala biti 96 posto kako bi pacijenti mogli dobiti što točnije i vjernije rezultate.'

Upravo zbog sve veće potražnje, testovi intolerancije na hranu danas se nude svuda. No, treba biti oprezan prilikom odabira jer nisu svi jednako kvalitetni. Najbolje ih je obaviti na mjestima koja nude certificirane testove, jer riječ je o testovima koji nisu jeftini. Cijena im se kreće od 500 kuna pa sve do nekoliko tisuća kuna, ovisno o broju namirnica na kojima se radi testiranje.

Kada test potvrdi intoleranciju na određene namirnice, osoba počinje primjenjivati drugačiji način prehrane koji počiva na eliminaciji namirnica koje izazivaju neugodne pojave u organizmu.

'Takva vrsta dijete je individualna jer, osim što ovisi o stvaranju specifičnih imunoglobulinskih antitijela na određene sastojke hrane, ovisi i o zdravstvenom stanju samog pacijenta te stupnju intolerancije za određenu namirnicu. Pacijenta se upućuje koliko dugo treba izbjegavati određenu namirnicu te kojom namirnicom je treba zamijeniti', ističe Jelušić. Dodaje kako će primjena eliminacijske dijete dovesti do prestanka ili smanjenja zdravstvenih smetnji, ali i smanjenja tjelesne težine te poboljšanja općeg stanja.