Ljudi provede godine učeći strane jezike. To je težak posao, ali vrijedan truda. Ipak, postoje nekakve čudne ideje o svjetskim jezicima odnosno mitovi i zablude koje mnogi doživljavaju kao istinu. Donosimo vam pet najzanimljivijih.

 

1. Kineski je jedan jezik

Većina ljudi pretpostavlja da je kineski monolitni, standardni jezik koji govori 1,3 milijarde ljudi. Jedan dio ljudi doduše uspijeva razlikovati mandarinski kineski od kantonskog kineskog i to zahvaljujući isključivo utjecaju hongkongnške kinematografije. 

Mandarinski je nacionalni jezik Kine i službeni jezik koji se uči u svim školama Kine i Tajvana. Dok se kantonskim govori pretežno u južnom dijelu Kine, a govori ga preko 90% Kineza u dijaspori iz razloga što su to pretežno doseljenici iz provincija Guangdong i Guangši, kao i iz Hong Konga i Makaua.  Iako Kinezi preferiraju da govore dijalektima, razlike između njih su ogromne, tako da se komotno može reći da su posebni jezici. Kantonski jezik je možda jedan od najstarijih dijalekata kineskog jezika koji se je odvojio od prvobitnog kineskog jezika, piše Listverse.

2. Primitivne kulture imaju primitivan jezik

Pogrešno je razmišljanje da kulture s nižom razinom materijalnog razvoja imaju jednostavne jezične sustave. Da se odlikuju nedostatkom vokabulara, da imaju nepravilnu i minimalnu gramatiku, da je sve manje složeno i komplicirano nego kod jezika u naprednim kulturama. To je apsolutno netočno. 

Naime, lingvisti su dokazali da su svi jezici jednako dobro opremljeni kako bi omogućili da kažu ono što žele te da mnoge kulture sa niskom razinom materijalnog razvoja imaju nevjerojatno složene jezike. Saami jezik npr. ima 1000 različitih riječi kojima se opisuje soba.

3. Britanski engleski je izvorni engleski

Mnogi smatraju da je engleski jezik kojim se govori u Velikoj Britaniji originalni engleski dok ostali oblici engleskog poput američkog, australskog, novozelandskog jako razlikuju od čistog oblika engleskog. Zapravo engleski koji se govori u Britaniji se u zadnja tri stoljeća znatno više promijenio od standardnog američkog engleskog pa ta teorija uopće "ne drži vodu".

4. Japanski je jedinstven i nemoguće naučiti

Mnogi Japanci godinama su vjerovali da je strancima nemoguće istinski naučiti i razumjeti japanski. No to proizlazi iz "Nihonjinron", japanske teorije koja govori o posebnoj prirodi japanske kulture i ljudi koji su unikatni odnosno kao nitko drugi na planeti. Tvrdi se da je japanski jezik homogen i intimno povezan s japanskom rasom i kulturom i stoga ima čistu i duhovnu vezu s ljudima. 

No sve su to izmišljotine jer japanski niti je homogen niti izoliran. Zapravo govorni japanski  smatra se relativno jednostavnim zahvaljujući konstantnim pravilima konjugacije i učinkovitog vokabulara.

5. Francuski je logičniji od ostalih jezika

Mit da je francuski najjasniji i najlogičniji jezik je zadnja četiri stoljeća propagirao, a tko drugi, nego sami Francuzi. 

Još je 1647. slavni francuski gramatičar Claude Favre de Vaugelas rekao: "Sve što kažemo slijedimo redoslijed logičkog razmišljanja, po samom  redu prirode".  Vladalo je mišljenje da francuski gramatički sustav posjeduje prirodnu logiku i jasnoću koju drugi jezici, pa čak i latinski, nemaju jer se izgube u dvosmislenosti i nerazgovijetnosti izgovora. Neki lingvisti čak vide složeno savršenstvo francuskog jezika kao odraz same civilizacije. No istina je da je svaki jezik logičan i jasan kao i što se na svakom jeziku mogu izreći nesuvislosti i nejasnoće.