Mnogi roditelji dvoje oko toga koje je pravo vrijeme za kupnju mobitela djetetu. 

 

Često odluka ovisi i o tome ide li dijete samo u školu, ali i koliko je uporno u inzistiranju da mora imati mobitel. Bez obzira na dob u kojoj dijete dobije prvi mobitel, stručnjaci se slažu da im roditelji svakako moraju objasniti sve pozitivne i negativne strane.

- Kupnja mobitela bi trebala biti pojedinačna stvar obitelji i zajednički dogovor roditelja i djeteta. Treba utvrditi razloge kupnje mobitela i procijeniti djetetovu zrelost i odgovornost prema korištenju mobitela. 

Opravdani razlog za raniju kupnju može biti iz organizacijsko-komunikacijskih razloga: provjera je li dijete stiglo iz škole i slično - objašnjava profesorica pedagogije i sociologije Mihaela Čunčić. 

Kao i svaka važna i nova stvar u životu djeteta, nastavlja Čunčić, tako i početak korištenja mobitela treba započeti razgovorom u kojem će roditelj objasniti moguće opasnosti koje proizlaze iz dane im odgovornosti. Važno je odrediti pravila korištenja mobitela i posljedice njihova kršenja.

- Uz mnoštvo pozitivnih stvari koje mobiteli donose (npr. osjećaj sigurnosti roditelja i djeteta, olakšana komunikacija...), korištenje mobitela donosi čak i više loših stvari. Djeca se uspoređuju u odnosu na marku mobitela, smanjena je mogućnost nadzora roditelja koliko vremena dijete provede koristeći mobitel i na koji način, povećana je opasnost od slanja neprimjerenih poruka i virtualnog nasilja  - pojašnjava Čunčić.  

Prerano davanje mobitela djetetu lošim rješenjem smatra i doc. dr. sc.  Tomislav Franić, voditelj dječje i adolescentne psihijatrije u KBC-u Split.

- Mobitel je sredstvo komunikacije bez kojeg danas ne možemo, no treba ga koristiti s mjerom. Osobno mislim da dijete tijekom prva četiri razreda škole nema potrebe za mobitelom i osobno ne bih prije 11. godine, početka  5. razreda, preporučio mobitel, osim u slučaju veće potrebe. Djeca u prva 4 razreda imaju razrednu nastavu, zaštićeniji su jer borave u jednom prostoru, s jednim učiteljem i čini mi se da potreba za mobitelom nije vrišteća  - objašnjava dr. Franić. 

Dijete u mobitelu, nastavlja, treba spoznati sredstvo a ne smisao. Problem je kad se upotreba mobitela dovodi do krajnosti i kad kontrola postane nemoguća. Ono što treba naglasiti, kaže dr. Franić, je da je komunikacija verbalna i neverbalna i tu je glavna opasnost vezana za mobitele i virtualni svijet. Oni, objašnjava, pružaju privid komunikacije. 

- Komunikacija mobitelom je plošna. U njoj je samo informacija, a nema neverbalnog dijela,  koji je 60 posto informacije od sugovornika - mišljenja je dr. Franić. 

Učestalim razgovorima mobitelom i boravkom u virtualnom svijetu, gubi se mogućnost čitanja socijalnih vještina, djeca ne stječu sposobnost čitati neverbalne poruke.

Objasnite im mjere sigurnosti

Roditelji trebaju djeci objasniti da ne smiju bilo kome davati svoj broj telefona. Treba im napomenuti i da mobitel nije za tipkanje dok se prelazi cesta te da ga općenito ne vade iz torbe jer postoji mogućnost od krađe. Naglasite im da ne šalju svoje fotografije i osobne podatke, kao i da ne odgovaraju nepoznatim ljudima.