Postoje prirodne i sintetske, a u posljednje vrijeme i "identične prirodnima", kod nas se uglavnom uvoze, a jedan od najvećih proizvođača nalazi se u susjednoj Sloveniji. Riječ je o proizvodnji aditiva koja je "mirisna", riječ je o aromama, odnosno, aromatičnim tvarima.

 

Prirodne arome dobivaju se putem fizikalnih postupaka iz biljnih i životinjskih sirovina.

Takve se arome sastoje od čistih eteričnih ulja, a uobičajeno se koriste za aromatiziranje bombona, guma za žvakanje, pudinga te pregršt drugih proizvoda. U ove arome također se ubrajaju i začini.

 Znatno zastupljenije arome na današnjem tržištu prehrambenih proizvoda jesu one umjetne, između ostaloga, iz razloga što su takve arome uobičajeno jeftinije.

Umjetne arome dobivaju se sintetskim putem. Umjetne arome mogu pripadati skupini estera, aldehida, ketona te raznih drugih spojeva.

Za identifikaciju aroma te njihovu analitiku potrebno je izvesti vrlo komplicirane i zahtjevne laboratorijske tehnike.

Uporaba aroma u proizvodnji namirnica regulirana je propisima te usklađena s normama svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Navedeno ne znači kako ne biste trebali biti oprezni prilikom konzumacije namirnica koje u sebi sadrže umjetne arome iz razloga što je riječ o kemikalijama koje zapravo zaslužuju tretman kao i svi drugi kemijski spojevi koji se kao aditivi unose u organizam.

Kod kontrole aroma, kao i kod svih drugih aditiva, uzimaju se podaci o toksičnosti, podaci o metabolizmu, analogija s tvarima koje se već nalaze u upotrebi, dopuštena količina u praksi te dopušteni dnevni unos, međutim, najvažniji podaci su svakako oni o identitetu i čistoći arome.

Za kraj treba naglasiti kako i prirodne arome sadrže toksične tvari poput cijanida i sinigrina te i prilikom njihove konzumacije trebate biti oprezni.