Monografska izložba „Zatečeno stanje” Mire Vuce, otvorena u srijedu u Galeriji Klovićevi dvori, prvi put predstavlja zajedno kiparska i slikarska ostvarenja jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika koji je na likovnoj sceni prisutan više od pedeset godina.

Njegovo stvaralaštvo, od sedamdesetih godina do 2018., prikazano je sa 74 skulptura i 50 slika, u najvećoj mjeri dosad nikada izlaganih. Iako su te slike gustih namaza reljefne strukture, od mračnih do žarko crvenih boja, manje poznate, one su vrijedan dio njegova bogatog opusa, obilježenog tematskim i stilskim kontinuitetom.

Uoči otvorenja izložbe u Klovićevim dvorima, Vuco je rekao da sebe ponajprije smatra kiparom, još od svirača kojega je kao osnovnoškolac izradio u glini i gipsu. „Kada je taj rad vidjela moja profesorica hrvatskog, ne iz likovnog, rekla mi je da bih trebao upisati Školu primijenjenih umjetnosti u Splitu. Još prije toga napravio sam i svoju prvu sliku, Vijetnamka, na kojoj je djevojka poginula u tadašnjem ratu u Vijetnamu”, prisjetio se.

O svom talentu za portrete, koji su sada prvi put izloženi na jednom mjestu, rekao je da uvijek smatrao kako ima dar da, kada vidi čovjeka može ga nacrtati napamet. „Portreti su bili moja tajna, kada sam radio javne skulpture cijelu figuru bih radio jako dugo, a portrete za pola sata. Ja sam zapravo portretist”, istaknuo je.

Jak, ozbiljan i promišljen opus

Autorica izložbe Jasmina Bavoljak, koja uz Branka Franceschija potpisuje izbor radova i likovni postav, rekla je da to nije retrospektivna, nego monografska izložba jer nema umjetnikovih crteža i grafika, za što bi im trebao još jedan kat galerije.

„Ovom izložbom ljudi će vidjeti koliko je njegov opus jak, ozbiljno i sustavno promišljen još od sedamdesetih do dvije tisućitih. Kako sam se s njegovim slikama susrela prvi put prije 10 godina tijekom rada na monografiji, bilo mi je izuzetno važno da ih izvučemo i jukstapozicioniramo skulpturama i na taj način prezentiramo hrvatskoj javnosti”, rekla je.

Bavoljak je objasnila da svaka soba na izložbi ima neku svoju priču, u nekima su i raniji i kasniji radovi, a u svakoj je poneka skulptura. „Najinteresantniji su nam bili portreti koji nikada nisu bili izlagani i zadnji radovi, trodimenzionalne skulpture kojima se Vuco sada bavi jer više nema snage, pa od limenki boja kojima slika radi skulpture”, dodala je.

„Poveznica svega su anđeli koji svojim optimizmom i veseljem ujedinjuju kompletan njegov rad. Kroz Biafru percipira ga se kao autora koji ima gorke, mračne i strašne radove, ali oni su uvijek i duhoviti, imaju odmak u ironiji”, ocijenila je.

Po riječima Branka Franceschija, kao što se sugerira naslovom izložbe „Zatečeno stanje” skulpture i reljefi su mahom bili u lošim uvjetima, izloženi utjecaju atmosferilija i bez odgovarajućih mikroklimatskih uvjeta, no "isprani vremenom i krti od zamora materijala", razvili su neku novu dimenziju izražajnosti u odnosu na sebe mlade i netom izvedene.

„Dapače, poprimili su sjetnu auru koja dodatno podvlači i svjedoči umjetnikov inherentni stav da postojanje, osim stvaralačke radosti, pruža neograničene mogućnosti patnji, degradaciji, ugrozi i svim ostalim destruktivnim fenomenima egzistencije”, ustvrdio je.

Miro Vuco (1941., Vojnić Sinjski) bio je jedan od osnivača grupe Biafra (1970.– 1978.). Od 1973. i prve samostalne izložbe u SC-u „Broadway sokak” izlagao je na više desetaka samostalnih te na brojnim skupnim izložbama. Autor je niza spomenika, među ostalim, Tinu Ujeviću u zagrebačkoj Varšavskoj ulici, Anti Starčeviću u Osijeku i Franji Tuđmanu u Kninu. Dobitnik je Nagrade za životno djelo HDLU-a.

Njegova izložba se održava u sklopu ciklusa Moderni klasici koji valorizira opuse značajnih umjetnika 20. stoljeća, a bit će otvorena do 29. lipnja.