Vrijeme leti. Deset godina je prošlo otkad su prvi put otvorena vrata Nigdjezemske. Ali ponekad se treba vratiti na početak — da ne zaboravimo.

Uvod je to teksta ljudi koji stoje iza ove ideje.

Nigdjezemska zapravo postoji već dvanaest godina.

- Prve dvije godine nismo organizirali programe – samo smo dovodili prostor u funkcionalno stanje. Krčili, zidali, popravljali. Gradili iz temelja – da bismo uopće mogli početi.

Iako uz veliku podršku zajednice i Grada, Nigdjezemska je oduvijek bio samofinanciran i samoodrživ projekt. Nastao kroz osobne doprinose, entuzijazam i donacije – i stasao u ono što je danas: visoko sofisticiran, otvoren i slobodan prostor.

Ova obljetnica je i podsjetnik. Da je iza svake zidne plohe, svakog poda i svakog programa – stajala velika količina fizičkog rada. Trudili smo se iz godine u godinu sve podizati na jednu višu razinu.

I još uvijek – ima posla. Ima planova. Ima želja i potreba. Potreba iz koje je Nigdjezemska i nastala. Potreba za društveno-kulturnim prostorom koji će popuniti prazninu koja se stvorila u gradu – prazninu u kojoj bi manji izvođači i umjetnici imali prostor za izričaj.

Nadamo se da ovaj post nije bio preemotivan, ali neke stvari treba ponavljati i naglašavati.

Vidimo se u budućim zajedničkim avanturama.

Hvala svima koji su pomogli da ovo mjesto postoji.

Hvala svima koji su sudjelovali, gradili, čuvali – i živjeli Nigdjezemsku.