U Radovinu, malom mjestu u srcu Ravnih kotara Uskrs je više od blagdana. Vrijeme je to povratka starim običajima koji prkose zaboravu. Ivica Dundović, voditelj Kulturno - umjetničkog društva Radovin jedan je od onih koji u tome ima bitnu ulogu.
Obredi Velikog tjedna počinju na Veliki četvrtak, Misom
posljednje večere nakon koje se pjeva prvi dio Gospinog plača. Na
Veliki petak, petak Kristove muke i smrti, liturgije nema, pjeva
se samo Muka po Ivanu i ide se u procesiju po mjestu, nakon koje
se pjeva drugi dio Gospinog plača. Velika subota je Vazmeno
bdjenje, iščekivanje onog najljepšeg što slijedi, Kristova
uskrsnuća. U četvrtak se vežu zvona koja su vezana do subote
navečer. Tišina je potpuna.
Mi smo kao djeca iščekivali kada će onaj stari, što sjedi u
kutu,odvezati onaj konopčić, kad će zvona zazvoniti i proglasiti
Uskrs, a svećenik zapjevati Slava Bogu na visini, prisjeća se
Ivica.
No, pjesme osim što su dio liturgijskog slavlja, bitna su
vrijednost ovog kraja po kojima su, kaže Dundović, jedinstveni u
svijetu. Naime, posebnost KUD-a Radovin je starohrvatsko
glagoljaško pjevanje koje njegovi članovi njeguju i čuvaju te
njime oduševljavaju gdje god se pojave.
No još jedna posebnost ovog kraja jest obredno klanje vazmenog
janjeta čija krv baš kao kod židova za vrijeme Pashe, čuva
radovinske nadvratnike.
Još uvijek na uskrsno jutro se može proći po Radovinu i na
nadvratnicima vidjeti znak križ napravljen krvlju vazmenog
janjeta, žrtvovanog janjeta koje se blaguje na Uskrs. Upravo
prema biblijskom čitanju koje kaže da se obilježe nadvratnici, da
će proći zatornik i tko ne bude obilježen, bit će smaknut, kaže
Ivica.
Kao djetetu, sjeća se Dundović, bilo mu je nepojmljivo da se na
Uskrs ne blaguje blagoslovljeno janje, tzv. Vazmak. To vazmeno
janje se moralo nositi na blagoslov i cijela obitelj je živjela
za taj dan. A živi i danas, dodaje, kad se na uskrsno jutro
cijela obitelj okupi za stolom.
Jedini dan u godini kad pijemo svi vino,vino koje je bilo na
blagoslovu, naš proizvod. Jedini dan kad imamo svoje rituale, kad
otac obitelji od jednog jaja koje je blagoslovljeno dijeli svim
članovima svoje obitelji po jedan zalogaj. To su momenti koji nas
povezuju.
I ne samo povezuju, već postaju tradicija koja se zahvaljujući
ljudima poput Ivice čuva od zaborava.
