Zbornik radova sa znanstvenog skupa "Vesna Parun: Stijena koju ispiru kiše" održanog u Splitu 2022. godine, uredio je Krešimir Bagić, a objavio Književni krug iz Splita.

Zbornik (220 str.) podijeljen je na tri poglavlja, a u prvom  Tvrtko Vuković, između ostalih, piše o preobrazbi u pjesništvu Vesne Parun,  Branislav Oblučar o figurama ljubavnog diskursa, Krešimir Bagić nudi svoju interpretaciju njezine poezije, Davor Šalat stilističko-poetički opisuje sonet Vesne Parun na primjeru "Soneta o čistoći".

Miranda Levanat-Peričić u drugom poglavlju analizira satirični dijalog kulturne junakinje s kulturom, Ivan Bošković piše priloge za književnu biografiju Vesne Parun, Andrijana Kos Lajtman o poziciji osobne povijesti u njezinoj poeziji.

U trećem poglavlju Martina Kokolari ocrtava književnicu Parun od subverzije do kanona, Dubravka Zima piše o kontekstu i tekstu Vesne Parun i dječje književnosti, Ljubica Josić o njezinu dramskom opusu, a Gabrijela Puljić o problem pasivne žrtve kod Vesne Parun.

Vesna Parun rođena je 10. travnja 1922. na otoku Zlarinu blizu Šibenika. Najistaknutija je hrvatska pjesnikinja druge polovice 20. stoljeća. To mjesto u hrvatskoj književnosti zauzela je zahvaljujući raskošnosti pjesničkog izraza, bogatstvu tema i motiva te stvaralačkoj plodnosti. Objavljeno joj je više od 60 knjiga poezije i proze i uprizorena su četiri njezina dramska djela.

Umrla je Stubičkim Toplicama, 25. listopada 2010.