Svaki grad na moru tijekom ljeta ima svoje posebnosti. Crtači portreta, "duša grada" na zadarskoj Kalelargi tijekom ljeta čine jedinstvenu ponudu grada.

Ovi umjetnici koji na zadarskim "kalama" svakodnevno dočekaju ponoć zasigurno štošta o turizmu primjećuju jer tu su već desetljećima svako ljeto, prenosi HRT.

Jadran Zelenčić, zadarski umjetnik, najpoznatiji je po vizurama grada od keramičkih pločica, koje je skupljao po deponijima. Portretirao je i u Berlinu. Vidio je svijeta, a iza njega je sedamdesetak godina boemskog života. U turizmu je od malih nogu jer je još njegov otac izrađivao suvenire.

- Moj otac je, kad sam ja imao 5, 6 - to su bile moje formativne godine - počeo raditi suvenire od školjaka, govori nam.

Jadran je portretirao na cijelom Jadranu i šire. Sada kada sparina malo padne, evo ga pravac "Arheološki". Mirna ruka i "šahovska" koncentracija u šušuru na Kalelargi.

- To nešto što ima samo ta osoba, to treba naći.

I umjetnika Borisa Žužu svi znaju, kao svog profesora likovnog, ali i kao najdugovječnijeg zadarskog portretista. Kaže, prije su bili glavna atrakcija na zadarskom trgu.

- Sad mi možda slično radimo, ali interes ljudi nije identičan. Onda je bio romantični turizam, turizam koji je trajao mjesec dana, ljudi su dolazili s obiteljima. Bavarci su se oblačili onako po modi i onda su dolazili na portretiranje, prisjeća se.

- Sjećam se kad sam bio mlad, nisam mogao potrošiti portret za cijelu večer.

Poljak Bartos obožava Jadran. Napravio je ovdje portret prije dvadesetak godina. Sada su na redu njegovi sinovi. 45 eura za onaj u boji nije mu puno.

- Vidjeli smo crteže, izgledaju vrlo lijepo i onda su moji sinovi odlučili sjesti tu i portretirati se, kaže gost iz Poljske.

- Sada je na sceni masovni turizam, turisti sa svih mogućih destinacija. Nekad ja nisam mogao vidjeti turiste iz Indije, Brazila, iz Australije. Sad sa svih strana, kaže Boris Žuža.

Ali taština je sveprisutna. Nekad i sad. I kod naših ljudi, i kod Australaca.

- Ima takvih koji kažu "mlađe", pa poslije kažu "stavi sve kako je bilo, bore i sve", kaže zadarska portretistica Irena Dević.

 

Odolijevaju naši portretisti "selfijima", "filtrima", digitalizaciji. Komad papira, kao draga uspomena, ne bi trebao izumrijeti.