Okrenuti svoj život naopačke. Kad bih prije čula takvu rečenicu pomislila bih da je osoba pogriješila, da je svoj status i svoje najbliže dovela u stanje nesigurnosti i strepnje. A upravo sam ja okrenula svoj život naopačke, i to u svojoj 47. godini. Svjesno, prestrašeno, zabrinuto, ali sa smiješkom na licu, riječi su zapisane u knjizi Ironwoman u kojoj nam Đurđica Orepić donosi svoju životnu priču.

Naime, upravo je u dobi od 47 godina ova majka troje djece i privatna poduzetnica, koja se do tada nije aktivno bavila sportom, počela trčati. I to iz oklade. Nakon prvog maratona, u dvije godine istrčala je deset maratona i sedamnaest polumaratona po cijelom svijetu. Triatlon je počela trenirati 2014. godine i u ovih deset godina popela se na postolje najboljih diljem planeta. Godinu 2021. završila je kao najbolje rangirana natjecateljica na svijetu u svojoj dobnoj kategoriji 55 – 59 u konkurenciji 1650 žena koje su uspješno završile utrku Ironman – najprestižnije i po mnogima najteže natjecanje u dužinskom triatlonu.

Na omotu knjige Ironwoman stoji zapisano sljedeće: ‘Ironwoman’ je knjiga o ženi koja je, životu u inat i životu za ljubav, odlučila da neće samo hodati, nego će trčati, plivati i pedalirati stotinama kilometara – ona će se natjecati u triatlonu. Jer život se živi, a ne preživljava.

Doista naredni redci ove knjige bit će prvo slavljenje života, probijanja granica i uspjeha da ono naizgled nemoguće postane moguće. No, njezine stranice nisu lišene preživljavanja. Daleko od toga. Autorica iskreno progovara o teškom djetinjstvu, obiteljskom nasilju, smrti supružnika, poslovnim (ne)prilikama – osobnim tragedijama koje nas nagrizaju na dnevnoj bazi i koje zahtijevaju pobjede koje na kraju neće biti nagrađene medaljom.

Uistinu, Ironwoman je jedan od onih naslova koji pokazuje da nekad i treba krenuti u borbu protiv vjetrenjača. Đurđica je svoje snove krenula ganjati u 47. godini, a ustvrdit ćemo kako je ova knjiga zorni poziv da isto možete učiniti i vi. Ne znači to da morate nužno uskočiti u trkače cipele – znači samo da se trebate okušati u onom što volite.

Budućnost nije zapisana. Budućnost je niz naših izbora u sadašnjem trenutku. To je prokletstvo i blagoslov, krivnja i sloboda, poručuje Đurđica. 

"U pisanju sam pustila te duboko zapečaćene emocije u već izblijedjelim slikama i prenijela ih u riječi. Duh uspomena izašao je iz tunela sjećanja i punim plućima udahnuo te izdahnuo. Oslobodila sam prigušenu krijesnicu u meni i nakon toga sam doista uživala.Ponosna sam što me “životna okolina” nije ukrotila i napravila od mene još jedan stereotip, zvan, žena u zrelim godinama. 

Zahvalna sam na svojoj djeci koja su sada ljudi koji posjeduju empatiju prema slabijima, ponosna sam na njih i na njihove životne odabire, na to što sam im motivacija da je sve moguće ako na neko vrijeme stisneš zube i odbaciš comfort zonu. Zahvalna sam svojoj urednici Korani i izdavaču Frakturi na povjerenju i strpljenju. Zahvalna sam svim čitateljicama i čitateljima koji ovu knjigu čitaju otvorenog srca i ponesu neku rečenicu ili tek riječ iz knjige Ironwoman, unutar sebe. Zahvalna sam Ivici koji od našeg samog početka vidi u meni ono što ja sama ne vidim. Zahvalna sam Pacha Mami što svakodnevno uživam u ovoj, iako ranjenoj, još uvijek predivnoj Planeti." rekla nam je Đurđica.

"Ove godine sam izdala knjigu, prije mjesec dana u Valenciji sam završila Ironman 70.3 ( half IM, 113 km) utrku i osvojila 1. mjesto u dobnoj skupini. Za par dana letimo na Lanzarote na najtežu, nakon Havaja, Ironman utrku na svijetu. Ako tamo pobijedim, osvojit ću kvalifikaciju za Svjetsko prvenstvo koje je prvi puta ove godine u Nici sredinom rujna. Nakon toga ću, preživim li, s veseljem nastupiti u Poreč 70.3 Ironman utrci sredinom listopada.

Mislim da sam si zadala ovakav naporan kalendar utrka da ublažim adrenalinski osjećaj koji me prati otkad sam svoju knjigu uzela u ruke i uz to shvatila da sam od ove godine u dobnoj skupini 60-64. Pokušavam ne razmišljati o starosti, iako mi je to nemoguće. Ivičini roditelji, kao i moja mama dobrano su prešli 80-te i tako svaki dan u originalu susrećemo starenje. Mislim da se tu priroda i evolucija nije još iskazala. Gubiti svakim danom svoju mentalnu i fizičku sposobnost, a time i osnove ljudskog dostojanstva i same svrhe, je zaista okrutan kraj. No ja ću se potruditi da svoju starost izbavim iz klišeja, koliko god to bude moguće.

Poruka za sve snažne žene, kojima je knjiga i posvećena je da bi trebale se međusobno puno više podržavati i vjerovati u sebe. Žene su kroz povijest, a i dan danas mučene, spaljivane, primoravane, diskriminirane… no želimo li se otrgnuti s tog dugog povijesnog lanca podčinjenosti i društvenih očekivanja, moramo se podržavati i biti jasne u traženju ravnopravnosti.

Kao majke trebamo odgajati djecu da poštuju različitosti i da u fizički slabijima od sebe ne vide svoju snagu, već svoju ljudskost. Nove generacije djevojaka, žena uskoro će dobiti tu bitku, i svijet će postati bolje i pravednije mjesto za sva živa bića." Zakljućila je