„zEzop“ je dopadljiva i zaigrana predstava duhovitog teksta i odlične glumačke igre i kada bi se skratila za spomenute dvije priče (barem), mislim da bi bila kompaktnija (u skladu s meni dragom krilaticom „Manje je više“, Mies van der Rohe), piše Olga Vujović, povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti

Raspisivanje temeljnog motiva često pretvara zanimljivu ideju u dopadljivu priču, pa su brojne basne iz antike (Ezop, Fedro) u raskošnijem ruhu (Jean de La Fontaine) dospjele u ovo naše vrijeme ne izgubivši na autentičnosti.

Ono što se u 17.stoljeću „usudio“ La Fontaine, napisati 12 knjiga basana ne krijući da mu je Ezop (620.pr. Kr. -560.pr. Kr.) bio inspiracija i poticaj, usudili su se poslije i drugi autori, pa uprizorenja (kazališna, filmska) pojedinih basni kroz zanimljiva, katkad humoristička zbivanja, ipak vode prvotnoj (jasnoj) pouci/poruci.

U Kazalištu lutaka Zadar postavljena je predstava „zEzop“ Ane Prolić u njezinoj režiji, a naslov nedvosmisleno najavljuje da se planira „zezanje s Ezopovim basnama“ (glumci to odmah najavljuju) što podrazumijeva intervencije u sadržaje (4.12. 2023.).
Prolić je odabrala jedanaest basni, preplićući one dobro poznate s onima skoro nepoznatim, i tako ostvarila svojevrsnu cjelinu (okvir je utrka kornjače i zeca).

- cijelu kritiku pronađite na linku