Prva ovosezonska premijera u zadarskom kazalištu je "Tata" u režiji Zorana Mužića, a prema tekstu našeg poznatog i cijenjenog autora Mate Matišića. Mi smo bili na sinoćnjoj praizvedbi, evo naših dojmova!

Propituje se figura oca, ali i obitelji, u društvu nekad i danas.

Geni, geni kameni, najbolje su kristalizirani kroz ulogu koju sjajno igra Ivica Pucar, ''seoski big boss'' koji nema što nije počinio, pa i ubojstvo, ali i ubojica može imati meko srce kada je u pitanju dijete. 

Alen Liverić na sceni je ugledni profesor kaznenog prava, koji u dijalogu s Pucarom vodi priču od uvoda do završnice. 

Sama predstava čiju dramaturgiju potpisuje mladi Filip Jurjević ogoljena je od preintenzivne scenografije, koncentrirajući tako publiku na promatranje odnosa i razvoja situacije u kojoj se našao Big boss iz dalmatinske zagore.

Žana Bumber na sceni je "fina zagrebačka dama" posvećena svom psiću, i zna više nego što bi trebala znati. 

A mlada Lucija Alfier predstavlja ono što mnoge djevojke prolaze kada se njihov otac nađe u nesretnoj poziciji pa na neki način postaju njihova "roba" za korištenje.

Davor Jureško nastupa kao figura u fragmentima koji prekidaju priču, dodajući na simbolici i pojačavajući motivaciju. 

Lik oca, tate, ćaće, središnji je motiv, a predstava je nastala integracijom različitih dijelova iz Matišićevog opusa kao što su Bljesak zlatnog zuba, Legenda o Svetom Muhli, Ničiji sin i Hrvatska Lolita.

Scena u kojoj Lucija Alfier postaje "ćaća" i poništava rodne stereotipe preuzimajući posao vlastitog oca sasvim je solidna završnica predstave koja podcrtava opus Matišića kao autora koji beskomprimisno progovara o sudbini gastarbajtera, traumama privatizacije, poratnoj stvarnosti, malograđanštini i poziciji žena u dominantno muškom društvu.