Hrvatska pošta pustit će u optjecaj 5. rujna 2024. nove prigodne poštanske marke iz serije "Hrvatski sport". Marke prikazuju legende hrvatskog sporta - Miroslava Ćiru Blaževića i Dražena Petrovića, a otisnute su u 25 000 primjeraka po motivu u arčićima od 9 maraka i s jednim privjeskom.
Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana
(FDC). Autor prigodnog izdanja je Tomislav Vlainić, dizajner iz
Zagreba, prema fotografijama Robert Valaija, fotografa iz Velikog
Trgovišća, i Radiše Mladenovića, fotografa iz Zagreba. Nominalna
vrijednost pojedinačne marke je 1,70 eura. Svoj primjerak
potražite od 5. rujna u poštanskim uredima ili na
www.epostshop.hr .
Ovo izdanje realizirano je u suradnji s Hrvatskim športskim
muzejom i Muzejsko-memorijalnim centrom “Dražen Petrović”.
Tekst pratećeg letka uz prigodne poštanske marke napisao je Damir
Dobrinić, urednik i novinar “Sportskih novosti”.
Miroslav Ćiro Blažević
Hrvatska je imala mnogo sjajnih nogometnih stručnjaka, a Miroslav
Blažević svakako je jedan od najistaknutijih među njima. Ćiro je
bio i ostao jedan i jedini, neponovljiv, trener koji je bio više
od trenera. Uvijek pristupačan svima, bio je i ostao čovjek iz
naroda koji ni u trenutcima najveće slave nikomu nikad nije rekao
ne. S Ćirom Blaževićem ništa nije bilo uobičajeno, a počelo je to
od njegova rođenja. Iako se rodio 9. veljače 1935. u Dolcu na
Lašvi u općini Travnik u današnjoj BiH, njegov otac Mato tek je
dan poslije uspio stići do matičnog ureda, pa mu je kao datum
rođenja zaveden 10. veljače.
Bio je talentirani nogometaš, igrao je za zagrebačke klubove
Dinamo i Lokomotivu, potom i za Sarajevo i Rijeku, a 1963.
zaputio se u švicarski Sion. Taj odlazak u inozemstvo bio je
ključan jer je u Švicarskoj ispekao trenerski zanat koji mu je
omogućio veličanstvenu karijeru. U domovinu se vratio 1979. na
klupu Rijeke, a povratak u Maksimir, na klupu Dinama 1980., bio
je presudni trenutak u njegovoj karijeri. Dvije godine poslije
ušao je u povijest kada je posrnuloga zagrebačkog velikana ponio
u visine i s njime 1982. osvojio prvenstvo Jugoslavije – prvi put
nakon duge 24 godine čekanja. Ćiro Blažević utakmice je vodio s
bijelim šalom oko vrata i taj će modni dodatak ostati vječan
simbol velike Dinamove titule.
Njegova je aktivna trenerska karijera nakon toga potrajala više
od tri desetljeća i gdje god je radio, ostavio je dubok,
neizbrisiv trag. No razdoblje od 1994. do 2000., kada je sjedio
na klupi reprezentacije Hrvatske, Blaževićevo je životno djelo.
Prvi je izbornik koji je odveo izabranu nogometnu vrstu Lijepe
Naše na neko veliko natjecanje i na tom Europskom prvenstvu 1996.
s njom je u Engleskoj stigao do četvrtfinala. Dvije godine
poslije, na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, ostvario je nešto
za što nitko u Hrvatskoj nije mislio da je moguće. Pod njegovim
je vodstvom Hrvatska napravila čudo svih čuda – osvojila je treće
mjesto na svijetu, a on je postao trener svih trenera. Hrvatska
je s njim na čelu postala svjetska nogometna sila koja je dva
desetljeća poslije, vođena njegovim učenikom Zlatkom Dalićem,
otišla još korak dalje i na Mundijalu u Rusiji 2018. uzela
srebro. Toj su generaciji Ćiro i njegovi momci iz Francuske ’98.
bili idoli koji su joj pokazali da i mala Hrvatska može napraviti
itekako velike stvari.
Ćiro Blažević zauvijek nas je napustio 8. ožujka 2023. nakon
nebrojenih dobivenih bitki, no posljednju, onu s teškom bolešću,
izgubio je. Ostala je velika praznina u srcima svih koji su ga
poznavali, ali i svih drugih koji su desetljećima mogli uživati u
njegovu posebnom liku i djelu. Nogometni velikan na kojeg
sjećanje nikad neće izblijediti.
Dražen Petrović
Više od tri desetljeća prošla su otkako je svijet košarke ostao
bez jednog od svojih najvećih dragulja – od tragične smrti
Dražena Petrovića 7. lipnja 1993. uzrokovane strašnom
automobilskom nesrećom na autocesti u Njemačkoj. Više od trideset
godina proletjelo je bez najvećega košarkaša kojeg je Hrvatska
ikad imala, no sjećanja svih koji su ikada imali tu čast vidjeti
košarkaškog Mozarta na djelu, još su posve živa.
Dražen je rođen 22. listopada 1964. u Šibeniku, gradu u kojem je
i počeo veličanstvenu karijeru. S 15 godina ušao je u prvu momčad
Šibenke i ubrzo postao njen glavni igrač. S njom je 1982. kao
član udarne petorke igrao finale jakog europskog natjecanja –
Kupa Radivoja Koraća. Tamo ju je odveo i 1983. kada joj je svojim
koševima protiv Bosne donio i prvi naslov prvaka Jugoslavije bez
kojeg je odlukom čelnika Saveza ipak na kraju ostala.
Bio je čudo od djeteta koji je čudesan talent brusio
nevjerojatnim radnim navikama. Trenirao je više nego itko i
uspjeh jednostavno nije mogao izostati. Kada je 1984. došao u
Zagreb potpisavši za Cibonu, nije dugo trebalo da Dražen od
košarkaša preraste u pravi pokret. Bio je idol cijeloj jednoj
generaciji, respektirali su ga i navijači najvećih rivala
njegovih klubova. Nije tajio recept svog uspjeha: “Kad ne bih
mogao na trening, odmah bih se razbolio. Mnogo puta su me pitali
odakle mi tolika volja za radom i novim dokazivanjima. Odgovor
nije težak – dok igram košarku, želim biti najbolji!” I dok je
igrao, bio je najbolji.
S Cibonom je dvaput osvojio naslov klupskog prvaka Europe i jedan
Kup pobjednika kupova, koji je uzeo i kao igrač Real Madrida, s
reprezentacijom Jugoslavije bio je srebrni i brončani na
Olimpijskim igrama, prvak Europe i svijeta. Najsretniji trenutak
doživio je 1992. kada je sa svojom Hrvatskom osvojio srebro na
Olimpijskim igrama u Barceloni, prvom velikom natjecanju svoje
samostalne države. Samo je moćni američki Dream Team, najbolja
košarkaška reprezentacija svih vremena, bio bolji od Dražena i
njegovih suigrača.
U NBA je stigao u nekim drugačijim vremenima od današnjih, 1989.,
kada igrače izvan SAD-a nisu previše cijenili i put im je bio
posut trnjem. No ni to Dražena nije zaustavilo – mučio se u
Portland Trail Blazersima, potom sreću našao u New Jersey
Netsima. Nakon njega priča se promijenila jer su Dražen i ostali
iz te generacije širom otvorili vrata NBA-a europskim košarkašima
koji su postajali perjanice najbolje svjetske košarkaške lige.
Shvatili su Amerikanci preko Dražena da nisu sami na košarkaškom
svijetu. Kad su ga napokon priznali i nakon što je odigrao svoju
najbolju NBA sezonu, spušten je zastor na tu veličanstvenu
karijeru. Samo dan prije, 6. lipnja 1993., igrao je za Hrvatsku
protiv Slovenije u poljskom Wrocławu u kvalifikacijama za
Europsko prvenstvo i dok je ostatak momčadi za Zagreb iz
Frankfurta krenuo zrakoplovom, njegov je kobni izbor bio odlazak
u München automobilom. U Košarkašku kuću slavnih primljen je
2002. – tako je Dražen Petrović došao kamo i pripada. Legenda
među legendama.