Knjiga Ive Goldsteina "Povijesni revizionizam i neoustaštvo" predstavljena u ponedjeljak navečer u Zagrebu, ističe da se razotkrivanjem povijesnog revizionizma koji je zahvatio Hrvatsku posljednjih tridesetak godina, ne brani samo historiografija nego i demokratska civilizacija

U Hrvatskoj je, nesretnim stjecajem povijesnih okolnosti taj trend uzeo posebno maha jer je dio vladajuće elite njime sebi pokušao priskrbiti legitimitet, dio znanstvene elite ga prepoznao kao unosnu robu, a najviše zbog rehabilitacije ideologije i režima poraženih 1945., rečeno je na predstavljanju.

Povjesničar s Filozofskog fakultetu u Zagrebu Goran Hutinec kazao je da historijski revizionizam nije povijest, iako ima puno dodirnih točaka s historiografijom, nego da je to je prije svega politika, odnosno pokušaj politike da manipulacijom činjenica stekne političku korist, u Hrvatskoj najčešće vezanu za ustaštvo i NDH.

Hutinec: Povijesni revizionizam u Hrvatskoj nakon osamostaljenja postao i državna politika

Ocijenio je da je povijesni revizionizam u Hrvatskoj nakon osamostaljenja u mnogim elementima postao i državna politika, pri čemu kao jednog od glavnih faktora označava Franju Tuđmana.

"On je svojim nekvalitetnim, nestručnim bavljenjem poviješću, pogotovo oko pitanja Jasenovca i ustaških zločina u Jasenovcu, napravio veliku i trajnu štetu, jer je pojedine slabo povezane tvrdnje iz emigrantskih krugova upakirao u novi sadržaj i dao kadencu onome što se '90-ih događa u Hrvatskoj“, kazao je Hutinec.

Fascinantno je u svjetskim razmjerima da netko tko je bio na strani pobejdnika Drugog svjetskog rata toliko silne energije ulaže u to da bi se upisao u gubitnike, kazao je novinar Tihomir Ponoš.

Povijesni revizionizam je stvorio sliku neke vrste obrnute stvarnosti, u kojoj uz ine, obrće važne povijesne činjenice vezane primjerice za NDH i ZAVNOH, ili izjednačava "dva totalitarizma", kazao je Ponoš i dodao da tko išta zna hrvatske povijesti, zna da antifašizma u Hrvatskoj nema bez komunizma.

Goldstein: Politici se ne isplati čuti koliko je ljudi na Bleiburgu zaista stradalo

Goldstein je kazao da je revizionizam u Hrvatskoj usko povezan s neoustaštvom, jer oni koji zloupotrebljavaju povijesne činjenice, to čine po obrascu ustaša u Drugom svjetskom ratu, onih u dijaspori od 1945. do 1990. ili kako to rade neoustaše od 1990. do danas.

Recimo, svi oni koriste tezu da Srbi po nekom genetskom kodu ne vole hrvatsku državu, ma kakva ona bila.

Upozorio je da u hrvatskoj javnosti se  postoje jasni podaci o broju žrtava Bleiburga iako u središnjoj instituciji za hrvatsku povijest već 30 godina postoje projekti žrtava rata i poraća. Ocijenio je da je to tako, jer "ti ljudi ništa ne rade, drugo, nesposobni su i treće, politici se ne isplati čuti koliko je ljudi na Bleiburgu zaista stradalo“.

Ocijenio je da Tuđman nije bio ni ustaša ni neustaša, ali je imao potrebu "peglati" svoju biografiju i da je otvorio vrata takvom načinu razmišljanja. Tuđman nije bio povjesničar po obrazovanju, jer on nije ni imao završenu visoku školu, ali je u historiografiju ušao kao političar koji je unaprijed imao poznate odgovore.

Kad Jasenovac proglasite normalnim logorom u kojem su neki Srbi, Židovi, komunisti i Hrvati došli zato što su to zaslužili, onda imamo problem s kojim moramo boriti, zaključio je Goldstein, historičar i diplomat zaposlen na Filozofskom fakultetu i Zagrebu, autor 20-ak knjiga i oko 200 znanstvenih i stručnih radova.

Knjiga na 690 stranica govori o ishodištu hrvatskog revizionizma, o vremenu njegova bujanja, revizionizmu u podzemlju, o neoustaškim mitovima, o novoj revizionističkoj "ofenzivi" od 2014. godine i ključevima hrvatskog povijesnog revizionizma.