Znanstvena knjižnica Sveučilišta u Zadru i Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru priređuju izložbu "Bastion i bivša crkva sv. Nikole u sklopu zadarskog fortifikacijskog sustava".
Dio je ovo bogatog programa pod nazivom Zagrli Zadar koji je Grad Zadar priredio za ovu godišnjicu. Autori izložbe su Tomislav Blažević djelatnik Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru i Luka Bratović djelatnik Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru. Tehnička podrška Brajen Dragičević, David Lonić i Marijo Dunat.
Otvorenje izložbe je u utorak 9. srpnja 2024. u Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.
Pripremamo vam jednu posebnu izložbu o prostoru bastiona i bivše crkve sv. Nikole u sklopu zadarskog fortifikacijskog sustava kako izgleda danas i kako je navedeni prostor izgledao u prošlosti na litografijama, fotografijama, razglednicama, planovima, kartama, vedutama, reprodukcijama, rukopisima, foto albumima, u knjigama, znanstvenim radovima, časopisima, na plakatima te raznim memorabilijama sačuvanim u fondu Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.
Što veže bastion sv. Nikole i obližnji bivši samostan sv. Nikole u Zadru? Jeste li znali da je sv. Frane kada je prema nekim zapisima boravio u Zadru ozdravio benediktinku iz samostana sv. Nikole i otada samostan preuzima pravila franjevačkog reda te od benediktinskog postaju samostan klarisa.
Stari i dotrajali srednjovjekovni zidovi oko Zadra u vremenu turske ugroze počinju se obnavljati i uređivati po tada modernim načinima gradnje s cijelim nizom utvrda, bastiona i kortina, a jedan od bastiona, onaj najzapadniji, je upravo bastion sv. Nikole. Mletačke vlasti prostor samostana preuzimaju u vojne svrhe. Propašću Mletačke republike, 1798. godine zatvara se samostan i prostor se prenamjenjuje u vojnu bolnicu. Pokretna vrijedna imovina samostana s preostalim opaticama prebačena je u samostan sv. Marije.
Cijeli kompleks bastiona i samostana tako je egzistirao za prve austrijske, francuske i dijelom druge austrijske uprave. Upravo u vremenu druge austrijske uprave započinje preobrazba cijelog prostora bastiona sv. Nikole odlukom o rušenju dijela zidina, a fortifikacije se ustupaju tadašnjem gradu Zadru na upravljanje. Dobiveni plato ispred bastiona služi kao šetalište i ribarnica.
Barutana na bastionu se ruši i vojne vlasti podižu Palaču vojnog komandanta te cijeli prostor dobiva novu vizuru. Za vrijeme Prvog svjetskog rata u kompleksu vojne bolnice prostor se preuređuje u Bolnicu Crvenog križa gdje se skrbi o ranjenicima s bojišta. Dolaskom talijanske vlasti prostor i dalje služi kao vojna bolnica i vojarna.
Palača vojnog komandanta mijenja funkciju i postaje Palača guvernera. Nakon Drugog svjetskog rata u navedenoj zgradi su se skupljale umjetnine iz tada porušenog Zadra. Palača je i kratko bila u službi Državnog arhiva da bi naposljetku postala Dom Jugoslavenske narodne armije.
Od strateške do reprezentativne uloge u tkivu zadarskog poluotoka prostor bastiona i samostana sv. Nikole imao je svoju burnu prošlost. Smješten na sjeverozapadnom kraju zadarskog poluotoka nastao zbog turske ugroze ostao je do današnjih dana u prilagođenim gabaritima pa je tako prostor mijenjao funkcije i vlasnike te se koristio u crkvene, vojne, zdravstvene, upravne i kulturne svrhe.
Navedeni prostor i danas je mjesto zanimljivih priča koji se isprepleću, a jedna od priča je i pripadanje dijelu fortifikacijskog sustava Zadra. Kao takav, 2017. je upisan na Popis svjetske baštine transnacionalnog serijskog kulturnog dobra »Obrambeni sustavi Republike Venecije u razdoblju od 15. do 17. stoljeća«.
