Na početku drugog desetljeća svojeg postojanja, FALIŠ problematizira priču postkomunističke tranzicije i deindustrijalizacije postjugoslavenskih prostora i to na jedini način na koji je to ispravno učiniti, od njenog kraja.

To jest, od onog momenta kada je postalo posve jasno kako se veliki povijesni cilj postkomunističke tranzicije odražen u ostvarivanju društvene, ekonomske, demokratske, te ine stabilnosti i prosperiteta po metrici tzv. „zapada“, dokončao u realpolitiku privatizacijske pljačke, korumpiranih elita, postindustrijske pustoši, emigracije, primitivnog klerikalizma, intelektualne dekadencije i kulturne provincijalizacije, ukratko u tuzi i bijedi perifernog kapitalizma (Boris Buden). Odnosno, od onog trenutka kad su deindustrijalizacijski procesi zaživjeli u masakru socijalne države, odražene ponajprije u planskom zatiranju proizvodnih kapaciteta, te s tim povezanom navikavanju ljudi na život prožet besperspektivnošću i pesimizmom, slijedom čega su i snovi o liberalno-demokratskom preporodu u sklopu tzv. euroatlantskih integracija, postali noćnom morom neoliberalne eksploatacije (Hajrudin Hromadžić).

Shodno tomu kao rezultanta ovih procesa se danas u postjugoslavenskim društvima ukazuje visoka stopa nezaposlenosti, ozbiljna razina korupcije, nefunkcionalno i netransparentno pravosuđe, nepotizam, klijentelizam, odljev mladog i sposobnog građanstva u ogromnim količinama, minimalna izdvajanja za znanost i obrazovanje, rasap monetarne i financijske suverenosti, porast etničke, rasne, spolne, rodne, vjerske, statusne, ideološke i ine netrpeljivosti, sve radikalnije osiromašivanje stanovništva, a Republika Hrvatska uz sve navedeno, okvirno četvrtinu svojeg bruto domaćeg proizvoda duguje bogu sunca i mora. 

Time se na koncu čitave ove svojevrsne elegije postavljaju legitimna pitanja – primjerice, što je to nama naša borba dala i koja je, u tom pogledu, razlika između pobjede i poraza? – na koja će gosti ovogodišnjeg FALIŠa nastojati odgovoriti.

- Branko Sekulić

PROGRAM