Slika Gospe od Milosti franjevačke crkve Svetog Frane u Zadru izrađivana je u dva dijela. Na gornjem dijelu je naslikana Crkva nebeska, a na donjem Crkva zemaljska.

Između njih i nema nekih jakih međa. Dijeli ih samo plavetnilo koje horizont iznad bregova i utvrda povezuje s nebom, s „nebeskim oltarom“. Isto kako je to po teološkoj nauci, tako je i po slikarovoj viziji riječ o jednoj Crkvi, što jasno ističe naslikan eliptični okvir kompozicije u kojeg je umjetnik smjestio jednu i drugu Crkvu.

Katekizam Katoličke Crkve izražava to teološkim jezikom: „Crkva je u isti mah put i cilj Božjega nauma: predoznačena u stvaranju, pripremana u Starom zavjetu, utemeljena riječima i djelima Isusa Krista, ostvarena njegovim otkupiteljskim križem i Uskrsnućem, ona se očitovala kao otajstvo spasenja izlijevanjem Duha Svetoga.

Crkva će biti dovršena u nebeskoj slavi kao skup svih otkupljenih sa zemlje.“ (KKC 778) Po Katekizmu,  nebeska Crkva je „mnoštvo duša, koje su sabrane oko Isusa i Marije u raju, sačinjavaju nebesku Crkvu, gdje, u vječnom blaženstvu, gledaju Boga kakav jest, i gdje su, u različitom stupnju, pridružene svetim anđelima u božanskom vladanju proslavljenog Krista“ (KKC 1053).

Katekizam vezu Crkve zemaljske i nebeske pojašnjava: „Premda na različit način i u različitom stupnju ipak svi dijelimo zajedništvo u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu te pjevamo istu pjesmu slave našemu Bogu. Jer svi koji su Kristovi, imajući njegova Duha, tvore jednu Crkvu i među sobom su sjedinjeni u njemu.“ (KKC 954)

Slika dakle ilustrira dva stanja Crkve, a ispod nje kasnije je dodan natpis: »Altare privilegiatum pro defvnctis« (privilegirani oltar za pokojne), na okviru 287 x 8 cm. On se pak odnosi na stanje koje Crkva naziva čistilištem, ili „konačno čišćenje izabranih, koje se posve razlikuje od kazne osuđenih“. (KKC 1031).

Tamo idu „oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost. (KKC 1030). Čistilištem se opravdava i molitva za mrtve, i oltar na kojem je bila ova slika imao je privilegij oprosta.

Takve oproste za pokojne, „otpuštanje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana“ (KKC 1479) uvela je Crkva relativno kasno, pa je okvir s natpisom ispod slike umetnut naknadno, zasigurno tek nakon bule pape Grgura XIII. 13. lipnja 1579., koju samostan čuva (inv. br. 212).

Tom bulom papa je dao oprost onima koji daju služiti svetu misu na oltaru Gospe u Crkvi Svetog Frane u Zadru. Širina tog okvira odgovara širini slike Gospe od milosti, pa potvrđuje informacije iz arhivskih dokumenata kako je slika već bila na oltaru kad je on dobio povlasticu, pa je postavljanjem okvira s natpisom okvir dobio i ulogu postamenta slike.

Muškarci su na slici, kako na nebu tako i na zemlji, uglavnom na desnoj strani a žene na lijevoj, iako po teološkoj nauci na nebu i ne bi trebalo biti razlike po rodovima. U staro vrijeme u mnogim crkvama obdržavao se, naime, običaj da žene budu na jednoj strani, a muškarci na drugoj strani crkve, fenomen je to koji do danas nije do kraja protumačen.