Donjim dijelom slike Gospe od Milosti samostana Svetog Frane dominira Crkva na putu, zemaljska Crkva, koju kao i onu nebesku štiti Gospin plašt.

„Zaštita“ tu nije onog tipa kojeg na primjer nudi slika Gospe od Milosti iz franjevačke crkve na Poljudu u Splitu, koja je otprilike iz istog vremena, a na kojoj Gospa plaštem štiti grešnike od „Božjih strijela“.

U središtu zemaljske Crkve zadarske slike kamena je crkva, oko koje su okupljeni zemljani. I ovdje su muškarci s desne, a žene s lijeve strane. Mnoštvo ljudi različitih zanimanja, službi i položaja okupljeno je oko hrama i nalaze se u molitvenim stavovima sa sklopljenim rukama, a samo poneki imaju prekrižene ruke na prsima.

Istaknuta mjesta zauzimaju: papa, svjetovni vladari, biskupi, svećenici, redovnice i redovnici. Odmah iza pape, u kojem svakako treba vidjeti Nikolu IV., svetac je s kardinalskim crvenim šeširom. To bi mogao biti Sveti Jeronim koji se ponekad prikazuje s tim atributom.

Slično se prikazuje i franjevac Sveti Bonaventura, ali prednost se ovdje ipak treba dati Svetom Jeronimu zbog činjenice da je na mjestu današnje franjevačke crkve postojala kapelica Svetog Jeronima. Osim toga franjevačka zajednica koja je vezana s ovom zadarskom crkvom nosi ime „Provincia Dalmatiae sancti Hieronymi“ još od kapitula Reda u Kölnu 1393. Tu činjenicu papa Bonifacije IX. potvrdio je posebnom bulom. 10. travnja 1397., koju samostan čuva. (inv. br. 89). Prednost Jeronima jača i činjenica da Svetac na prsima drži ruku s ispružena tri prsta, što se može povezati s njegovom navodnom izjavom: „Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum“ (Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac).

Tezu, kako u zemaljskoj Crkvi treba gledati osobe koje imaju neku vezu s Crkvom Svetog Frane, potkrepljuje činjenica da su u kutu Sveti Ante Padovanski i Sveti Jakov Markijski. Jakov u ruci ima kalež, atribut koji ga povezuje s polemikama o Krvi Kristovoj (De sanquine Christi), a koji je, kao generalni povjerenik za opservante u Dalmaciji i Bosni, bio česti gost samostana Svetog Frane.

U redovniku ispred njih može se naslutiti osoba blaženog Jakova Zadranina („Giacomo Illirico“). On je rođen kao Jakov Varingez ili Varinac (Giacomo Varingez) u Zadru oko 1400., a preminuo u Bitettu 1496. U vrijeme nastanka slike on je živio u zadarskom samostanu, pa ga je slikar zasigurno poznavao, a u nebesku Crkvu nije ga stavio jer je Jakov u vrijeme izrade slike još bio živ. Njegova odjeća razlikuje se od današnje franjevačke, jer braća franjevci u to vrijeme nisu imala isti habit kao svećenici franjevci.

Tu je naravno i Sveti Franjo, smješten odmah uz papu franjevca. Tako, papa Nikola IV., Sveti Jeronim i Sveti Franjo predvode muški dio zemaljske Crkve. I odrasli i djeca mole. Čak i jedan pas čuči skrušeno „imitirajući“ pobožni stav ljudi iz mnoštva. I desna (muška) i lijeva (ženska) skupina povezani su s po jednim molitvenim zazivom koji je upućen Gospi.

Vrpcu s natpisom: SANCTA DEI GENITRIX VIRGO ORA PRO NOBIS (Presveta Djevice Majko Božja, moli za nas) pridržava papa, kao predstavnik crkvene vlasti.

Natpis: VIRGO MATER CHRISTI I(N)TERCEDE PRO NOBIS (Djevice Majko Kristova, zagovaraj za nas), drži jedna kraljica, kao predstavnica zemaljske vlasti. Molitvene vapaje Gospi upućuju predstavnici crkvene i civilne vlasti, zajedno sa svima koji zemaljsku Crkvu tvore.

Molitveni zazivi zemaljske Crkve, koje njezini predstavnici u rukama na vrpcama drže, u skladu su s tematikom slike, a vizualno se vežu s temeljima kamene crkve.