Od 14. do 18. lipnja u Zagrebu i Zadru strani i domaći pisci propitkuju stvari koje smo još do jučer uzimali „zdravo za gotovo“

Uzdrmana je kolektivna percepcija stvarnosti. Potresi, pandemija, društvene podjele, ratovi i globalna kriza u ljudima su, baš kao i u društvima u kojima živimo, učinili da propitujemo i stvari koje smo još do jučer smatrali posve (ne)razumnim, malošto uzimamo „zdravo za gotovo“.

Zato su skorašnji Festival europske kratke priče ove godine organizirali oko teme razum i osjećaji, u Zagreb i Zadar dovode pisce koji o razumu i osjećajima pišu na umjetnički izazovan, društveno angažiran način.

Od 14. do 18. lipnja njemački, talijanski, mađarski, španjolski i hrvatski autori i autorice govoriti će o krizama i nadama ljudi u vremenu u kojem živimo.

Osnivača i programskog direktora festivala Romana Simića pitali smo je li FEKP, obzirom da ga radi već 22 godine, danas lakše ili teže raditi.

„Je li moguće izabrati i jedno i drugo, i lakše i teže, oboje? Ako jest, rekao bih da dvadeset i dvije godine iskustva rad na festivalu čine lakšim, zato što svoj posao znamo raditi bolje, zato što smo u ta dva desetljeća stekli golem i vrijedan kapital kontakata, zaslužili mnogo važnih preporuka, opravdali povjerenje pisaca, partnera, publike… Ali i to da godine troše festivale, a ne štede ni ljude koji ih rade, pogotovo ako troškovi (stvarni i metaforički) rastu, a prihodi ostaju isti. Festival je nešto organsko, ili tako barem ja oduvijek osjećam ovaj naš; organizam koji raste, odrasta, stari, mijenja se, prilagođava ili u tome ne uspijeva, a pritom, naravno, živi u suodnosu s okolinom, ovisi o izvanjskim okolnostima.

Od tih izvanjskih, na primjer, sredstva kojima smo nekoć mogli ugostiti petnaest stranih pisaca, danas nam dostaju za njih pet, a premda nikada nismo bili opsjednuti veličinom i oduvijek smo htjeli raditi baš takav festival - malen, ali izniman, prisan, ali s vrhunskim piscima – to je nešto što doživljavamo kao skupljanje, a ne kao rast. A da bi hendikep mogao vidjeti kao priliku, trebaš se potruditi, prilagoditi, skupiti još malo iskustva i tradicije, ili se odreći starih, da bi napravio taj novi klik i po tko zna koji put izmislio se iznova.

Taj klik, ili niz klikova, možda je i najveći izazov pred nama. Za kratku priču, njezine pisce i čaroliju koju donose ne treba se brinuti – to će i ove godine potvrditi domaći i strani gosti FEKP-a, Zagreb i Zadar, slobodno dođite provjeriti.“, kaže Simić.

Cijeli tekst na Jutarnji.hr