Gradska knjižnica Zadar, od 20. do 25. ožujka 2023. godine, organizira kulturnu manifestaciju „Zadar čita“ s ciljem poticanja čitanja, promocije kulturnih događanja i razvoja publike.

Jurica Pavičić, romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča i novinar, gostuje na "Zadar čita" u petak, 24. ožujka, u Multimedijalnoj dvorani GKZD, s početkom u 19 sati.

Literarni ugled stekao je svojim kratkim pričama, te trilerima i kriminalističkim romanima u kojima miješa socijalnu analizu s mračnom vizijom ljudske prirode i kompleksnim moralnim situacijama.

Dobitnik je više književnih nagrada.

Njegov roman Crvena voda (objavljen 2017.) dobio je nakon prijevoda na francuski 2021. nagrade Le Points i nagradu Grand Prix de la litterature policiere za najbolji europski kriminalistički roman.

Jurica Pavičić rođen 1965. u Splitu, gdje je i danas živi. Svoju obitelj opisuje kao "tipičnu obitelj socijalističke srednje klase, plod socijalističke modernizacije." Otac mu je bio inženjer kemije u tvornicama plastične mase u okolici Splita. Majka mu je bila nastavnica u srednjoj strukovnoj školi. Obitelj s očeve strane mu je podrijetlom iz mjesta Vrbanj u ruralnoj unutrašnjosti Hvara. Majčina je podrijetlom iz sirotinjskog baroknog predgrađa Splita, Velog Varoša.

Pavičić je u Splitu završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao povijesti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studija, počinje pisati filmsku kritiku u studentskom časopisu Kinoteka. Koncem 1989. dobiva ponudu da postane prvo književni, a potom i filmski kritičar Slobodne Dalmacije. Tada se i trajno vraća u Split.

Od 1990. radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina (Slobodna Dalmacija, Vijenac, Zarez, Nedjeljna Dalmacija). Godine 1992. nagrađen nacionalnom nagradom za filmsku kritiku Vladimir Vuković. Od 1994. piše u različitim novinama tjednu kolumnu Vijesti iz Liliputa u kojoj secira društvo, politiku i kulturu ratne i poslijeratne Hrvatske. Za tekstove iz te serije 1996. dobiva nagradu nacionalnog novinarskog društva Marija Jurić Zagorka, 2002. nagradu za doprinos novinarstvu Veselko Tenžera, a 2007. nagradu Miljenko Smoje Slobodne Dalmacije. Godine 2000. Pavičić seli u Jutarnji list gdje kolumna Vijesti iz Liliputa i danas izlazi.

Novinske tekstove sabrao je u više svezaka: Vijesti iz Liliputa (2001), t Split by Night (2003), Nove vijesti iz Liliputa (2011). U zbirci eseja Knjiga o jugu (2020) sabrao je eseje i novinaske tekstove o Dalmaciji i Mediteranu. 

U književnosti se javlja 1997. socijalnim trilerom Ovce od gipsa u kojem problematizira tematiku ratnog zločina u ambijentu ratnog Splita godine 1992. Taj će roman iduće godine biti nominiran za nacionalnu proznu nagradu Gjalski. Riječ je o prvom romanu u Hrvatskoj koji se dotakao politički osjetljive teme ratnih zločina koje su počinili hrvati. Roman je imao znatan publicitet i izazvao politički skandal. Po romanu je snimljen film Svjedoci (2004, režija Vinko Brešan) koji je igrao u službenoj konkurenciji festivala u Berlinu i dobio ekumensku nagradu. Za scenarij tog filma Pavičić je na festivalu u Puli dobio nagradu za scenarij.

Godine 2000. objavljuje drugi roman Nedjeljni prijatelj, krimić koji tematizira socijalna proturječja Hrvatske devedesetih.  Godine 2000. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu praizvedena mu je drama Trovačica koje je prethodne godine osvojila nacionalnu nagradu za dramu Držić. Iste godine objavio i monografiju o hrvatskoj postmodernističkoj fantastici. Treći roman Minuta 88 objavljuje 2002, a riječ je o romanu ambijentiranom u svijet nogometa i navijačke supkulture. Roman je ušao u uži krug za nagradu Jutarnjeg lista za najbolju proznu knjigu godine. Četvrti roman Kuća njene majke objavljuje 2005. u izdanju Jutarnjeg lista. Riječ je o obiteljskoj melodrami u kojoj se tematizira položaj katoličke crkve u Hrvatskoj.

Peti mu je roman- Crvenkapica - izašao je u rujnu 2006. Roman je slobodna parafraza bajke braće Grimm, a bavi se djevojkom iz patrijarhalna dalmatinske sredine koja putuje u Zagreb tetki, emancipiranoj, staroj profesorici i bivšoj logorašici. Kroz dva ženska lika autor propituje poziciju žene u Hrvatskoj kroz dvije generacije.

Od polovice dvijetisućutih, intenzivnije se počinje baviti novelistikom. Objavljuje dvije zbirke priča- Patrola na cesti i Brod u dvorištu. Priče tih zbirki prevedene su i objavljene kao svesci na talijanskom (Salento Books), njemačkom (Schruf & Stipetic) i francuskom (Agullo Editions). Po priči Patrola na cesti iz istoimene zbirke proizvedena je i petodijelna TV serija u režiji Zvonimira Jurića i produkciji Kinorame. Serija je uz pohvalne kritike emitirana na Hrvatskoj televiziji u veljači 2016. Dobila je više festivalskih nagrada (Pula, Biarritz).

Naredsni roman- Žena s drugog kata- Pavićić će objaviti 2015. Riječ je o trileru o nevjesti koja pritjerana u škripac otruje vlastitu svekrvu. Kroz tu priču Pavičić trematizira južnjačku patrijarhalnu obitelj.

Godine 2017., Pavičić je objavio roman Crvena voda, kriminalistički misterij koji se provlači kroz trideset godina dalmatinske povijesti od 1989. do konca 2010-ih. Roman je dobio dvije najvažnije hrvatske nagrade za prozu: nagradu Gjalski Hrvatskog društva književnika, te nagradu Fritz. Roman je preveden na francuski i njemački, a talijanski prijevod izlazi 2022. Nakon izlaska francuskog izdanja, roman je nagrađen nagradama Prix Les Points, Transfuge, Prix Mystere de la critique, nagradom Michel Witta- 813, te Grand Prix de la litterature policiere za najbolji svjetski krimić objavljen u Francuskoj. 

Godine 2020., Pavičić objavljuje roman Prometejev sin u kojem prati daljnju sudbinu glavnog junaka Crvene vode, inspektora Gorkog Šaina. Film tematizira mehanizme nekretninskog biznisa na mediteranskom prostoru, te tematizira suprotstavljene memorije na povijest koje dijele hrvatsko društvo.

Godine 2022. objavljuje kriminalistički roman Mater Dolorosa. Roman prati slučaj silovanja i ubojstva u Splitu, kroz točku gledišta policijskog inspektora, te članova obitelji koji sumnjaju da je njihov bližnji počinitelj.

Kratke priče i eseji prevođeni su mu na engleski, francuski, njemački, ruski, talijanski, makedonski i bugarski. Roman Ovce od gipsa švicarski je časopis Facts proglasio  trećom najboljom knjigom godine na njemačkom govornom području u kategoriji krimića i trilera.