Zadarski pjesnik Tomilsav Marjan Bilosnić napisao je i posvetio pjesmu svom nedavno preminulom prijatelju Antunu Borisu Švaljeku.

- Uz odlazak velikog hrvatskog slikara, prijatelja Antuna Borisa Švaljeka. Družili smo se i pratili od njegova doseljenja početkom osamdesetih u Zadar, osobito surađivali tijekom Domovinskog rata. Pjesma za spomen, napisao je Bilosnić.

ČESALO ZA POČESATI MISLI

                       Antunu Borisu Švaljeku

 

Švaljek i ja idemo u rat

i nosimo boje, naše platno ne može

biti bijelo, mi smo za čas spremni uništiti snijeg.

Nas prate zečevi i psi i deva s plavom nogom,

naša je prva briga česalo

za počesati misli.

I kad pretjerujemo nas čekaju vile

na Velebitu i Medvednici

i našeg roda čeka nas magarac

za svaki građanski stan.

 

Švaljek i ja idemo u rat

hrabro tintu držeći u šaci.

Naš narod slika i piše misleći na doušnike

koji će ponoviti sve ono

čemu smo se mi prepustili.

Donesi škare, panorama je preširoka.

I danas čujem tvoj glas: Pazi! Tenk! –

pijana od žeđi pčela na cvijetu tratinčice.

Prešel je prešel i došel Jura zeleni

zeleno perje na starom košu.

 

Švaljek i ja idemo u rat

Horvatsko zagorje zove, dragi oblaci,

nikad nije kasno za popiti gemišt.

Oduvijek smo radost voljeli,

probuditi se u naručju snova.

Glej kako Adam krade Evi jabuku

što ima boju i slike i riječi

i neba koje se u ljubavi krije.

I danas čujem tvoj glas: beba (!),

daj mi kist, pucam

od sreće.

Rat će i tako završiti Gospon Orson. *

 

Tomislav Marijan Bilosnić 

 

*U pjesmi su korišteni neki naslovi Švaljekovih slika.