Ivica Prtenjača predstavio je svoju novu zbirku priča "Kino Sloga", na riječkom književnom festivalu Vrisak, a riječ je, kako je naveo autor, o dijelom autobiografskim zapisima o djetinjstvu u Rijeci.
Prtenjača je rekao da su mnogi elementi ovih priča
autobiografski, ali da mnogi i nisu. “Tekst traži više sukoba,
padova i naglašenijih emocija”, istaknuo je. Naveo je da bi priču
napisao u jednom dahu.
“Sve što sam radio, radio sam srčano i s puno vjere. Tada nije
važno što će se s tekstom dogoditi”, dodao je.
Napominje da je neke od priča napisao prije romana “Sine, idemo
kući”. Taj roman je zahtijevao brzo pisanje, dok su emocije i
sjećanja svježa, pa sam se kratkim pričama vratio nakon njega i
dovršio ovu zbirku, naveo je.
S Ivicom Prtenjačom razgovarali su riječki književnici Vlado
Simcich Vava i Zoran Žmirić, prisjetivši se druženja u mladosti u
kultnom riječkom klubu Palach. Žmirić je odao priznanje Prtenjači
na dosljednosti u konceptu ove knjige. Naime, kako je rekao, nije
pao u zamku da napiše roman, a od ovih priča se to vrlo lako
moglo učiniti.
Na Žmirićevu opasku da se u pričama često pojavljuje osjećaj
srama glavnog lika, zbog siromaštva obitelji i socijalnih
razlika, Prtenjača je rekao da se on dobro nosio s tim u
djetinjstvu, Nisam bio sramežljiv i bio sam uspješan u većini
aktivnosti kojima sam se bavio. Naravno, bilo mi je jasno da
postoje razlike i da nemamo iste polazne pozicije, ali nisam
zavidio, naglasio je.
Prtenjača je potvrdio da je kino Sloga uistinu
postojalo, u riječkoj četvrti Zamet. No, kako je istaknuo, naziv
koristi kao simbol tadašnjeg života u slozi.
“U Rijeci nalazim svoju priču. Ljudsko sjećanje se vraća u
ciklusima”, rekao je. Za sad ne namjerava nastavljati s
tekstovima o Rijeci, a ima dovršen roman koji se bavi
Zagrebom i otokom, te pripremljen drugi o Parizu, istaknuo je.
No, jednog dana planiram napisati roman s naslovom “Povijest
obitelji kroz kupovinu polovnih automobila”, koji bi imao veze s
Rijekom, zaključio je Prtenjača.