U Tirani, u Albaniji, objavljena je u trojezičnom izdanju, na albanskom, engleskom i hrvatskom jeziku, zbirka pjesama „Don Quijote na Petoj aveniji“ Tomislava Marijana Bilosnića

Pjesme na albanski preveo je poznati pjesnik Kujtim Agalliu iz Elbasana, a na engleski Roman Karlović. Zbirka je tiskana u izdanju izdavačke kuće ADA. Grafičku obradu potpisuje Roland Lushi, a naslovnicu sam autor.

Ovo je inače sedma Bilosnićeva knjiga objavljena u Albaniji, a uz albansko izdanje zbirka „Don Quijote na Petoj aveniji“ ove je godine objavljena i u Rumunjskoj i Makedoniji. „Don Quijote na Petoj aveniji“ sadrži izbor pjesama iz Bilosnićevih pjesničkih djela ranijeg razdoblja, od 1974. do 1993. godine, kao što su zbirke „Pred zavjesama“, „I društvo koje ostaje“, „Približavanje ptica“ i „Znaci za uzbunu“, koje po ocjeni kritike pripadaju autorovoj underground, odnosno beatničkoj poetici.

U zbirci Pred zavjesama prepoznajemo urbanu (bez)osjećajnost, pjesme su natopljene ironizirajućim stavovima i kritikom suvremene civilizacije, lirski inventar pretvorio se u popis svakodnevnih sitnica moderne kulture druge polovice 20. stoljeća. Sadržajno i ritmički u njima prepoznajemo ritmove i rocka i bluesa.  Riječ je dakle o poetici snažna i eksplozivna izraza, vitmanovskom stihu sklonom uglazbljivanju, neoromantičnoj čežnji za izgubljenom ljepotom.

Cijela zbirka I društvo koje ostaje protkana i osjećajnošću autoironije kao i ironiziranja pjesništva i pjesničkoga teksta. Poeziju pjesnik metaforično izjednačuje s TV-ekranom kao i cjelinom pop-kulture s kraja 20. stoljeća. U podnaslovu prvoga ciklusa autor napominje kako je riječ o „ozbiljnim pjesmama s nevažnom porukom“, što govori o njegovu sveironizirajućem pjesničkom stavu.  U pjesmama zbirke I društvo koje ostaje Bilosnić otvara pitanje apokaliptične misli kao jedne od temeljnih misli postmoderne –  kultura koja je u bitnome otvorena potrošnji u cjelini je spremna na konačno nestajanje a sve to pod zavjesom bezbrižnog uživanja u materijalnim dobrima.

Bilosnić i u Približavanju ptica izjednačava prirodu i ljubav na skali vlastitih poetskih interesa. No za razliku od prethodne zbirke, ni priroda ni žena više nisu poetski dodirnute pjesničkim objektivizmom – postavljanja konkretnog kao slike sveukupnog, već su obje tematske jedinice situirane u stvarno vrijeme i prostor. U Približavanju ptica autor je intimniji, njegov odnos prema svijetu zaokupljen je mikrokozmosom vlastitoga života – konkretnom voljenom ženom i konkretnim prirodnim podražajima. Svojevrsna refleksivnost i gnomičnost također su karakteristike ove zbirke. U simbolici ptice sjedinjene su Bilosnićeve dominantne teme – ljubav i priroda. Približavanje ptica u tom smislu nosi simboličko značenje – to je približavanje Duha čovjeku i zemlji, ali ujedno i pjesnikova čežnja za duhovnom obnovom Zemlje.

Pjesnička knjiga Znaci za uzbunu, također, pripada Bilosnićevoj beatničkoj fazi stvaralaštva. Srodnost s američkom beatničarskom poezijom ali i samu pjesničku zrelost autora apostrofirala je i hrvatska književna kritika. S obzirom da je izdana u vrijeme Domovinskoga rata i u vrijeme opsade Zadra, ona je opremljena kao ratna zbirka. Ironija je ovdje zamijenjena bolnim cinizmom nad besmislom ljudskog života, života koji u ratu ali i u svim kriznim, rubnim društvenim trenucima gubi svaki smisao i vrijednost. Bilosnić se više ne ruga, on sada cinično registrira stvarnost otvarajući rane civilizacije koja je svoj pad ostvarila gluhoćom nad ratnim zbivanjima u Hrvatskoj, i uopće na prostoru bivše SFRJ 90-ih godina.

Izbor pjesama iz navedenih zbirki sad objavljen pod naslovom „Don Quijote na Petoj aveniji“ već je naišao na izuzetnu svjetsku književnu recepciju, pa su o njoj do sad pisali Daniel Dragomirescu (Rumunjska), Kujtim Agalliu (Albanija), David Cortes Cabán (Portoriko), John Tischer (Meksiko), Michael White (SAD), Neil Leadbeater (Engleska) i Noélle Arnoult (Francuska).

Kujtim Agalliu, koji je i preveo zbirku „Don Quijote na Petoj aveniji“ na albanski jezik. u većem pogovoru govori kako je Bilosnić most koji povezuje hrvatsku i Albaniju, posebno Zadar i Elbasan, nazivajući ovog autora velikanom hrvatskog pjesništva. S iznimno visokim ocjenama zbirka je  doživjela recepciju i kod drugih kritičara u svijetu, pa tako John Tischer (Meksiko) jednostavno piše kako bi i on osobno volio da je napisao takvu zbirku pjesama.