Mađarski plesači Marcio Kerber Canabarro, Emese Cuhorka i Csaba Molnar unijeli su duh eksperimenta i pomaknuli granice uvriježenog kazališnog i plesnog poimanja umjetničkog djela.

U nedjelju u ranim jutarnjim satima završilo je četrnaesto izdanje festivala suvremenog plesa Monoplay, jedinstvenog u regiji po svojoj evokaciji i formatu.

Večer je započela u maloj dvorani prikazivanjem triju filmova nastalih u sklopu projekta Ples kroz filmsku umjetnost kojeg je producirala Udruga profesionalnih plesnih umjetnika PULS  potaknuta prinudnom pojavom sve veće količine plesnih video uradaka nastali u vrijeme izolacija u vrijeme kovida. Prvi film Sidewalk Step rađen je po ideji zagrebačke plesne umjetnice Martine Nevistić. Drugi film po istoimenoj predstavi Bi-polar B(e)ar/e djelo je autora i izvođača Marina Lemića.

U svom kratkom filmu on pretvara nezgrapne prostore Zagrebačkog plesnog centra u začudne enterijere u kojima minimalistički i vrlo precizno dekonstruira pokret dovodeći ga u vezu sa svojim unutarnjim stanjem i promišljanjima. Sama izvedba je vrlo vješta, duhovita i šarmantna. 

Film Matee Bilosnić Klown donio je veliku količinu popratnog informatičkog materijala na platno, neophodan za predstavu gdje zorno razrađuje nedoumice i duševna stanja dehumanizirane kiborg individue. Vrlo korektno sniman, s preciznim i točnim kadrovima, dodatno razrađen i scenografski dosljedan, prenio je na plato u maniri filmova sa svjetskih festivala predstavu Klown kao egzemplar snimanja kazališnih produkcija.

Dinamičan, zanimljiv i dramatičan. Kamerman je Luka Matić, a montažerka Sara Gregorić.

U trajanju više od sata na velikoj sceni izvedena je predstava Solos Mađarske grupe Hodworks. Pokretačica i umjetnička voditeljica je Adrienn Hod, žena vrlo jasne vizije, interesa i promišljanja koja kroz rad s Hodworksom razvija referentno mjesto izvedbene plesne umjetnosti u Budimpešti.

Struktura predstave je jednostavna: tri izvođača naizmjenično izvode svoja sola gdje nerijetko dolaze do granica tjelesne izdržljivosti, baveći se pitanjem smisla kulturnih politika, tržišta i umjetničkog stvaralaštva i njihovih odnosa. Definicija tijela i seksualnosti, traženje slobode, tradicija i oblikovanje ega, vjera, smirenost, tuga, mržnja i destruktivna sila teme su koje se izmjenjuju u prostoru izvedbe smještenom na sredini pozornice dok publika sjedi uokolo.

U svom izrazu plesači su vrlo eksplicitni, teme se guraju do ruba i tjelesno i verbalno. Bez svjetlosnih efekata, vrlo čisto i bez uljepšavanja mađarski plesači Marcio Kerber Canabarro, Emese Cuhorka i Csaba Molnar unijeli su duh eksperimenta i pomaknuli granice uvriježenog kazališnog i plesnog poimanja umjetničkog djela.

Koncert Dunje Ercegović koju je vrijeme studiranja vezalo za Zadar, doveo je njene brojne fanove na posljednji događaj četrnaestog festivala Monoplay. Mlada i originalna kantautorica svojim nastupom zaokružila je cjelokupna događanja svih pet festivalskih dana. Nakon tradicionalnog zajedničkog fotografiranja u ponoć, zabava u vrtu Zadružne pivovare Brlog se nastavila.

Planovi za naredni, petnaesti festival su u tijeku. Selektorice Matea Bilosnić i Lada Petrovski Ternovšek imaju zahtjevan zadatak jer interesa za festival sve je više. 

Pokrovitelji festivala Monoplay su Grad Zadar, Ministarstvo kulture, Zaklada Kultura nova, Zadarska županija, Turistička zajednica Grada Zadra, Kazalište lutaka Zadar i HNK Zadar. Partner festivala je Brlog, zadružna pivovara, a medijski pokrovitelj je HRT3.