Prve novine na hrvatskom jeziku tiskane su u Zadru na današnji dan 12. srpnja 1806. godine pod naslovom Il regio Dalmata - Kraglski Dalmatin (Kraljski ili Kraljevski Dalmatin)
– Ove hrvatsko-talijanske, upravno-političke tjedne novine bile
su službene novine francuske uprave u Dalmaciji, izlazile su u
Zadru svake subote od 1806. do 1810. Tekst na talijanskom i
hrvatskom jeziku bio je složen dvostupačno. Znanstvena knjižnica
Zadar u svom fondu čuva navedenu novinu koja je važan izvor za
upoznavanje prošlosti Zadra i Dalmacije – prisjetili su se iz
Znanstvene knjižnice.
Kraljski Dalmatin je od br. 1 koji je izišao na današnji dan
prije 216 godina (12. srpnja 1806.) do broja 36. (21. rujna
1810.) uređivao pisac i publicist Bartolomeo Benincasa, inače u
doba francuske uprave glavar javne nastave u dalmatinskoj vladi u
Zadru, a u uredničkim poslovima pomagao mu je i zamjenjivao ga
istaknuti hrvatski intelektualac iz Zadra Ivan Kreljanović
Albinoni. Do kraja izlaženja list uređuje Nikola Dominik
Budrović.
Hrvatski članci u Kraljskom Dalmatinu uglavnom su prijevodi s
talijanskog jezika. Već u prvom broju lista ističe se da će
“taliansko skazanje” biti preneseno u “slauni Arvazki jezik”, i
to ne samo za one koji ne znaju drugi jezik, nego i za one koji
se radije služe “svoim materinim govoregnem, nego Talianskim”.
Prevoditelji su bili zadarski franjevci Andrija Kadčić, Paško
Jukić i dominikanac Nikola Dominik Budrović koji je, osim
redovitog prevođenja, u Kraljskom Dalmatinu objavio i neke svoje
članke.
U povijesti hrvatskog novinarstva, Kraljski Dalmatin ostaje
zapamćen i po tome što je na njegovim stranicama objavljena prva
novinska vijest na hrvatskom jeziku, prva novinska recenzija
jedne knjige, te je upravo u njemu svoju novinarsku djelatnost na
svom jeziku ostvario prvi hrvatski novinar, Nikola Dominik
Budrović.
Hrvatski članci pisani dalmatinskim pravopisom i u
štokavskoj ikavici
Prevodilački poslovi za potrebe Kraljskog Dalmatina uistinu nisu
bili laki, budući da standardizacija hrvatskog jezika još nie
bila provedena, a nedostajali su i rječnici stručnog nazivlja.
Kako su prilozi u novinama bili iz različitih struka,
odgovarajući je terminološki leksik predstavljao stalnu i
ozbiljnu poteškoću prevoditeljima.Tekstovi su objavljivani u tzv.
dalmatinskom pravopisu i u štokavskoj ikavici, dakle u onom
hrvatskom pučkom govoru koji će upravo zbog svoje
rasprostranjenosti, ali i tradicije, nepunih 40 godina poslije,
Ante Kuzmanić i zadarski jezikoslovni krug izabrati za jezik
prvog preporoditeljskog lista u Dalmaciji – Zore dalmatinske.
Razumljivo je da se u jeziku Kraljskog Dalmatina počesto susreću
čakavski, te ijekavski oblici, brojni su i talijanizmi i te nešto
manje turcizmi. Nedostatak hrvatskog stručnog nazivlja
prevoditelji zadarskih novina nadomjestili su, više ili manje,
uspješnim novostvorenim hrvatskim riječima: filozof –
mudroznanac, retorika – liposlovka, harmonija – skladnoglasje,
elokvencija – hitroslovlje, akademija – mudroskupština, licej –
mudroučionica, agrikultura – težaštvo, teatar – prikazalište,
religija – bogoštovije, skretar – otajnik (tajnik), reforma –
prinaprava, itd.
Kraljski Dalmatin stvara pretpostavke za buđenje
nacionalne samosvijesti
Kraljski Dalmatin nedvojbeno je osnažio hrvatski karakter javnog
života u Dalmaciji, ali njegova je važnost osobito velika u
potvrđivanju hrvatskoga kao posve prikladnog jezika za
svakodnevni izražaj i poslovanje. Izlazeći kroz pune 4 godine i
na hrvatskom jeziku, Kraljski Dalmatin je hrvatskom čovjeku
pružio mogućnost da svoj jezik ne nalazi samo u pjesmaricama
Andrije Kačića Miošića ili pak u vjerskim knjigama, nego da po
njemu doznaje i sve one obavijesti iz zemlje i svijeta koje su
dotad bile posredovane samo drugim jezicima (talijanskim,
njemačkim ili francuskim).
U čemu je Kraljski Dalmatin bio – prvi?
Uz činjenicu da su to prve novine na hrvatskom jeziku, u
povijesti hrvatskog novinstva Kraljski Dalmatin ostaje zapamćen i
po tome što je u njemu svoju novinarsku djelatnost na svom jeziku
ostvario prvi hrvatski novinar Nikola Dominik Budrović, što je tu
objavljena prva novinska vijest na hrvatskom jeziku koja je
stigla iz Dubrovnika u srpnju 1806. o oslobođenju grada od opsade
i radosti građana zbog toga (br. 3/1806.), te prva novinska
recenzija jedne knjige, a to je bila Grammatica della lingua
illirica (Dubrovnik, 1808.) Franje Marije Appendinija
(br.38/1808.).
Kraljski Dalmatin je pisao o svim najvažnijim temama
života
Novine Kraljski Dalmatin izlaze u doba francuske vlasti u glavnom
dalmatinskom gradu Zadru koji je s južnim hrvatskim krajevima, od
1806. do kraja 1809. godine pripadao Talijanskom kraljevstvu u
sklopu Napoleonova carstva. Uz nedvojben prinos učvršćenju
francuske vlasti, list je znatno pridonio procesima modernizacije
i demokratizacije hrvatskog društva u Dalmaciji. To se osobito
očitovalo u strukturiranju upravne i sudbene vlasti, te u
defeudalizaciji gradskog komunalnog uređenja i ustroju obrazovnog
sustava.
U Kraljskom Dalmatinu tiskaju se članci s brojnih područja:
demografije, gospodarstva, politike, prava, zakonodavstva,
povijesnih znanosti, religije, kulturne povijesti, odgoja i
naobrazbe, zdravstva, socijalne skrbi, vojnih znanosti,
obrtništva, itd. Stoga se s pravom može zaključiti da je
prosvjetiteljska važnost tiska u jadranskoj Hrvatskoj početkom
19.st. iznimno velika.
Čitatelji od kvarnerskih otoka do Boke kotorske
Da je razmjerno velik interes za Kraljski Dalmatin postojao u
cijeloj Dalmaciji te da je stalno rastao, pokazuje podatak da je
naklada prvih osam brojeva toga tjednika s člancima s brojnih
područja ljudskog djelovanja, bila 500 primjeraka. Već deveti
broj imao je nakladu od 600 primjeraka. List se distribuirao po
cijelom primorju, od kvarnerskih otoka do Boke kotorske, a
čitatelje je najčešće nalazio među intelektualcima: učiteljima,
svećenicima, studentima i đacima, državnim službenicima, vojnim
osobama te trgovcima i obrtnicima. Kraljski Dalmatin je izlazio
kao tjednik tri godine, osam mjeseci i 19 dana. Od prvog broja,
12. srpnja 1806., do posljednjeg, 1. travnja 1810. godine,
objavljeno je 176 brojeva na 1.420 stranica.
U glasovitoj zadarskoj tiskari
Kraljski Dalmatin tiskao se u tiskari (“utistaonicza”) Antuna
Luigija Battare u Zadru. Inače, Battarina je tiskara prva u
Hrvatskoj počela izdavati almanahe, pa je tako već 1804. u
njezinoj nakladi objavljen Lunario di Zara (od 1806. Almanaco di
Zara), godine 1813. Lunario Zaratino i dr. Osim Kraljskog
Dalmatina, u toj je tiskari tiskano još jedno periodično izdanje
od nacionalnog značenja – prvi hrvatski književni časopis u
Dalmaciji i prvi preporoditeljski list izvan Zagreba na hrvatskom
jeziku – Zora dalmatinska, koji je izlazio od 1844. do 1849. Tako
je ta zadarska tiskara u 19. st. umnogome pridonijela stvaranju
osebujnog književnog i kulturnog ozračja na jugu Hrvatske,
odnosno one kulturne klime koja će pridonijeti da hrvatski narod
bude čvršće povezan među sobom, ali i s europskim duhovnim
kontekstom.
Promicanje nacionalne kulture u europskom okviru
Od početka 19.st., razmjerno buđenju narodne samosvijesti, sve to
više raste želja za promicanjem hrvatskog jezika, osobito na
području nacionalne kulture, pri čemu je u pravilu zastupljena
njezina europska težnja kao nezaobilazna sastavnica svekolike
hrvatske uljudbe. Na tom je tragu, u oblikovanju prepoznatljivog
kulturnog identiteta, bilo važno tiskanje knjiga i periodika na
narodnom jeziku, ali i ostalim, školovanom dijelu pučanstva,
bliskim jezicima te sa sadržajima primjerenima životnim potrebama
pučanstva.
Zahvaljujući činjenici što je izlazio i na hrvatskom, Kraljski
Dalmatin je čitan i u većinskom hrvatskom pučanstvu u pokrajini,
a time što je djelotvorno rušio ukorijenjene predrasude o
hrvatskom jeziku kao manje vrijednom, bez daljnjega je pridonio
prosvjećivanju, ali i nacionalnom buđenju hrvatskog puka u
Dalmaciji.
(iz predgovora urednika “Knjige o Kraljskom Dalmatinu”, prof. dr.
sc. Tihomila Maštrovića)
