Pretposljednji dan festivala suvremenog plesa Monoplay započeo je u prostoru Kazališta lutaka Zadar razgovorom o knjizi Vježbanje nemogućeg Une Bauer u kojoj se prikazuju strategija rada i metodologija jedne od naših najjačih i najznačajnijih kompanija BADco.
U razgovoru autorice s Ivanom Ivković i publikom došlo se do
zaključka koliko je proces rada na predstavi važniji i
zanimljiviji od same predstave. Ferenc Fehér je u dva navrata
izveo svoju polusatnu predstavu Shiele koja se referira na radove
prerano preminulog austrijskog slikara Egona Schielea.
Svjetlosno dizajnirana vrlo raskošno i upečatljivo, a istovremeno
minimalistička, predstava je dočarala kroz instrument golog
plesačkog tijela svu ljepotu i ranjivost plesača kao poveznice s
likovnim umijećem mladog umjetnika od prije sto
godina.
U subotu, posljednjeg dana festivala, u 20 sati na programu je
prikazivanje plesnih videa autorica Stošije Zrinski, Kristine
Paunovski, Matee Bilosnić i Lade Petrovski Ternovšek. Nakon
filmova slijedi atraktivna predstava koja oduzima dah
PLI autora Viktora Černickog iz Čekoslovačke. Predstava je
dobila nagradu publike i ukupnu nagradu češke plesne platforme
2019, a s njom je Černický postao dio selekcije za
Aerowaves Twenty20. PLI na scenu donosi 22 stolca, opsesivan
ritam i jednog predanog čovjeka. Na maloj površini odlučno
zaranja prema beskrajnoj izgradnji, rekonstrukciji i
dekonstrukciji. Autor navodi: “Moj interes za slojem – ili
krivuljom – kao zamršenom i razigranom figurom pojavio se
čitajući magično – realističnu trilogiju Naši preci Itala
Calvina, i rastao čitajući uzbudljiv filozofski tekst Gillesa
Deleuzea gdje Deleuze opisuje barokno doba s gledišta kultnog
baroknog filozofa Leibniza.
Njegovo me razmišljanje podsjećalo na čaroliju, no postojala je
jedna razlika: nije bilo trikova. Leibniz okuplja naizgled
nemoguće, propituje složenost i profinjenost svijeta
koristeći vrlo jednostavne principe. Množi ih i savija na sve
moguće načine, toliko puta da se na kraju nađemo oči u oči s
kreaciom koja je sofisticirani dio arhitekture. Bogat detaljima,
razrađenog stila, robusnog oblika i pomalo nevjerojatan,
jednostavan, skroman i apsolutno istinit. Leibniz je zaista bio
dijete baroka”. To je bila ideja koja je dovela do stvaranja
predstave koja savija maštu i zaustavlja dah, a da pri tom nije
uska u formi i direktna u izrazu.
Pokrovitelji festivala su Ministarstvo kulture RH, Grad Zadar,
Zadarska županija, Turistička Zajednica grada Zadra i Zaklada
Kultura nova. Partneri su Kazalište lutaka Zadar, Hrvatsko
narodno kazalište Zadar i pivovara Brlog.
