Nakon iznimnog uspjeha i pronađenog idioma za pisanje o svojim najbližima, ocu kojeg više nema i o sestri, Nada Topić proširuje svoje neobično pismo na trećeg člana uže obitelji, na majku.

Iako smo taj način doživljavanja bližnjih - kroz vrlo kratke crtice koje kao da miješaju svakodnevicu i nadrealizam - već vidjeli na djelu u spomenutim ciklusima o ocu i sestri, Topić nas opet iznenađuje svježinom svojih zapisa, i pokazuje da ponavljane istog poetičkog pristupa može itekako donijeti zanimljivo pa i novo štivo. Nada Topić je na suvremenoj hrvatskoj pjesničkoj sceni ime koje vezujemo uz poetiziranje malih stvari, a ovim ciklusom kao da nam poručuje da istraživanje detalja, tog sukusa malih stvari, može ići unedogled, odnosno ad infinitum. U najmanjim stvarima postoji neka privlačna sila koja je našu pjesnikinju nagnala da do kraja izoštri svoje oko za detalj, koji suvereno vlada mikrocjelinom pjesme.

Irena Matijašević

Bilješka o autorici:

NADA TOPIĆ (Split, 1977.) objavila je zbirke pjesama Svetac u trajektnoj luci (2005.), Meteorologija tijela (2015.), Bezbroj i druge jednine (2017.), Otac (2019.) i Sestra (2020.), slikovnicu Kako se rodila roda (2007.), zbirke lirskih proza Male stvari (2016.) i Stope u snijegu (2019.) te roman Morpho amathonte (2020.) Doktorirala je u području informacijskih i komunikacijskih znanosti i autorica je znanstvene monografije Knjižara Morpurgo u Splitu (1860. – 1947.) i razvoj kulture čitanja (2017.). Živi i radi u Solinu