Ja imam lutku u ormaru suvremeni je tekst koji pokušava govoriti o odrastanju i traumi s kojom se nose oni koji su na bilo koji način drugačiji, ali i o važnosti konteksta - obitelji i prijateljstva u takvoj situaciji.
Bitno je naglasiti kako tekst o tome progovara s vremenskim
odmakom od opisanih zbivanja dok se ista ne spoje u jednu točku
sa sadašnjošću. S takvim vremenskim odmakom, kroz ponovno
proživljavanje traume ali i rekapitulaciju događanja, tekst pruža
mogućnost sagledavanja šire slike priče odnosno tema odrastanja,
obitelji i prijateljstva jer ih, lociravši se i tekstualno u
prostoru kazališta, nanovo proživljava i propitkuje.
Držeći se te postavke teksta, i gradeći na njoj, predstava ne
inzistira na donošenju zaključaka o danim temama, već uranja u
njih i poziva gledatelja da bude svjedok i sudionik na Julianovom
putovanju, putu oslobođenja.
AUTORICA DRAMSKOG TEKSTA: Maríe Inés Falconi
REDATELJICA: Vjera Vidov
DRAMATURG: Filip Jurjević
PREVODITELJICA: Maja Galović
PRILAGODBA NA HRVATSKI: Kristina Sajbert
SCENOGRAFIJA I KOSTIMOGRAFIJA: Autorski tim
IZBOR GLAZBE: Domagoj Mrkonjić ( Heroin and Your Veins “I feel
nothing”)
OBLIKOVANJE VIDEO PROJEKCIJA: Leo Vukelić, Domagoj Mrkonjić
IGRA: Domagoj Mrkonjić
TRAJANJE: 50 minuta
13+
