Legenda kaže da je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir imao sina po imenu Radovan. Mladić je teško obolio od sušice i otac mu savjetovaše da ode na liječenje na njegov kraljevski posjed u Kessi, na današnjem otoku Pagu.

Priča o Radovanu i Ljudmili poslužila je kao plesni motiv!

Radovan je prihvatio očev savjet, krenuo na put i nakon nekoliko dana stigao je na otok, toplo dočekan od strane stanovnika Kesse.

Tamo se počeo liječiti i ubrzo je počeo svaki dan jahati po otoku.

Jednog dana, dok je tako osamljen jahao po stazama otoka, sreo je djevojku koja je išla za svojim stadom. Narodni pjesnik Berto Krešimir Balabanić ovako opisuje tu scenu:

S juga ide pastirica mlada
Ide mlada pokraj svoga stada
Mili Bože čuda od lipote
Zar je zemlja nebesima ote?

Zar to biće naiđe od raja
Da očara budućega kralja
Da ga rajskom očara lipotom
Potakne mu volju za životom

I konj stade naprid mu se ne da
A princ zbunjen pastiricu gleda
Ona mu se duboko pokloni
On u njenu lipotu zaroni

Krene konja natrag se povrati
Pastirica pogledom ga prati
U dnu duše čežnja joj se krije
Krasan momak zašto čoban nije

Tako su se dvoje mladih zaljubili i počeli se svakodnevno susretati. Radovanovo se zdravlje znatno popravilo, no Ljudmila mu je savjetovala da se, čim se oporavi, vrati nazad na svoj dvor gdje ga čekaju kralj, kraljica i dvorjani. Radovan je umjesto toga želio da ona pođe s njim:

Kad me budu za kralja kruniti
Ti ćeš dragulj na toj kruni biti
Bit ćeš moja žena i družica
Čobanica biti ćeš kraljica

U međuvremenu je došao dan velikog narodnog slavlja. Bilo je pjesama i plesova, a hrabri mladi ljudi natjecali su se na konjima, bacali koplja i ciljali lukom i strelom. Kraljević je sudjelovao i osvajao razne nagrade, ali kada je počelo natjecanje u bacanju kamena s ramena, slično onome prikazanom u jednoj sceni iz filma "Braveheart", Ljudmila mu je savjetovala da ne učestvuje u tome jer njegovo zdravlje još uvijek nije bilo dobro.

Kraljević je nije poslušao i odlučio je sudjelovati u tom natjecanju. Dva puta je uspio pobijediti, ali treći put, kada je pokušao baciti najteži kamen, srušio se na tlo i krv mu je potekla iz usta. Prebacili su ga u njegov dvor, zdravlje mu se pogoršalo, i nekoliko dana kasnije je umro.

Radovan je pokopan na otoku pored plaže Trinćel, nedaleko od mjesta na gdje se prvi put susreo sa Ljudmilom. Oplakali su ga kralj i kraljica, stanovnici Kesse i, ponajviše, njegova pastirica. Tijekom stoljeća trag njegovog groba se izgubio, ali legenda i dalje živi među stanovništvom otoka.

Tekst Boško Denona
Fotografija Katica Mustapić
Pleše Lana Perković
Autorica Marina Perković
Koreograf Kristina Alaburić-Kissa