Planetarno popularna "baka performansa" Marina Abramović 1975. je snimila video u kojem se češlja, doslovno trga svoju gustu crnu kosu četkom i ponavlja riječi "artist must be beautiful".

Srpska pobjednička pjesma koja će se natjecati na Eurosongu - točnije, Konstrakta, umjetnica koja inače pjeva u bendu Zemlja gruva, ovih je dana u središte pažnje medija dovela niz pitanja.

Umetnica mora biti zdrava, biti zdrava, biti biti biti...pjevaju i djeca u vrtićima i starice u domovima.

Karizmatična Ana Đurić zapravo nije otkrila ništa novo, već je, rekla bih, pod povećalo stavila nekoliko važnih tema, onih koje se tiču naše opsjednutosti mladošću, ljepotom, ''self careom'', zapažanje da je važnije oprati ruke nego brinuti o mentalnoj higijeni, oslikavajući Balkan u raljama neoliberalizma. Kosa Meghan Markle i nebotoksirana Sharon Stone s bocom vina pred ogledalom samo su zgodne metafore.

Kolegica Antonela Marušić objavila je fantastičan intervju s Konstraktom kojega možete pronaći na linku. Nema sumnje da je ovog puta u pitanju pop-kulturni proizvod koji nadilazi granice pop-muzike i koji će obilježiti vrijeme u kojemu se pojavio, navodi Marušić. 

Konstrakta za mene možda ipak nije velika avangarda, ali jedno joj moram priznati, a to je da nas je podsjetila da umjetnice, velikim dijelom prekarne radnice, svoju poziciju u društvu itekako osjećaju - ona je glas nezadovoljstva i kritika društvu koje kao da se još nije oslobodilo prastarog stereotipa o slici umjetnika boema, koji vječno životari. Bilo da se bavi pisanjem, slikarstvom, plesom, glumom...

Isto tako, postavlja se pitanje je li važnije zdravo tijelo ili zdrav duh, koliko jedno uvjetuje drugo, te što u pandemijskom vremenu i evo, sada i u zveckanju oružja, za svakoga od nas znači - biti zdrav?

''In Corpore sano'' svakim danom na Youtubeu bilježi sve više pregleda, a nižu se i videa s reakcijama i videa u kojem brojni vlogeri i podcasteri pokušavaju raslojavati pjesmu, inače dio jako zanimljivog Triptiha. Lijepa, bogata i naizgled skupa neobarokna video predstava, s tri lica Konstrakte i s jednom pričom o životu, piše Miljenko Jergović.

Ako još niste, pogledajte cijeli Triptih:

A ja sam se spustila u grad, te priupitala naše zadarske umjetnice kako su doživjeli ovaj hype, smatraju li da je naš zdravstveni sustav na klimavim nogama i koliko ga je pandemija dodatno nagrizla. Imaju li knjižicu? Jesu li i same izložene toksičnom djelovanju mas medija i je li i njihovo područje umjetničkog djelovanja i dalje marginalizirano?

Ovaj tekst dobit će i svoj nastavak, danas su moje sugovornice Nela Šarić, naša poznata operna pjevačica, sopranistica, te Nena Jurišić, plesna koreografkinja i voditeljica Geste.

- Osobno smatram da naše društvo stigmatizira ljude koji njeguju svoje mentalno zdravlje, ponajviše zato što ne znaju razliku između psihoterapije i psihijatrije. S druge strane, smatram da bi psihoterapiju svi trebali imati preko osnovnog zdravstvenog osiguranja, jer sve kreće od mentalnog zdravlja.

Pandemija je dovela do toga da su nam ruke raspadnute od sredstava za dezinfekciju, a um nam je zatrovan strahom i nesigurnošću do te mjere da nam treba žestoka dezinfekcija tog tipa. Terapije.  Znam puno ljudi koji su dugo odgađali psihoterapiju jer je skupo. S našim standardom odvojiti 300 kn tjedno za mentalno zdravlje je puno. Iako je to sve malo kad gledamo što dobivamo, kaže nam Nela Šarić. 

- Znam nekolicinu poznanica koje su preko Facebook-a pružale besplatnu podršku tijekom pandemije, ali nisam sigurna da je bilo puno ljudi koji su to iskoristili. Mislim da je ljude sram otkrivati svoje najintimnije misli, strahove i nedoumice.  Ja sam prvi put krenula na psihoterapiju s 25 godina, iz čiste znatiželje, na kraju idem i dan danas, s vremena na vrijeme. Nikad ne žalim za utrošenim novcem jer mi neizmjerno pomogne. 

Umjetnost je spala na margine društva, umjetnici se smatraju boemima, kaže Nela. Pandemija svakako nije pomogla.

- Zamislite, primjerice, godišnje imate 50 i nešto nastupa, i onda 2020-e imate jedan. I to skoro besplatan. Ne mogu vam opisati kako je to utjecalo na umjetnike. Na njihovu osnovnu potrebu, da rade ono što vole. Doslovno nas se svelo na to da smo zahvalni kad imamo tri nastupa godišnje. Onda automatski posežete za drugim alatima da preživite, a neki nemaju tu crtu, pa kreću radikalnijim putem. 

Hrvatski zavod za javno zdravstvo u suradnji s Ministarstvom kulture izdavao je posebne preporuke za obavljanje kulturno umjetničkih djelatnosti za vrijeme trajanja pandemije, dobro to zna Nena Jurišić koja je sa svojim Gesticama plesni motor grada Zadra. Kako je ona kao samostalna umjetnica doživjela poruke Konstrakte?

- Naslov pjesme - živa istina! Govorim iz vlastitog iskustva, naime kad smo kao samostalne umjetnice bolesne, bolovanje je nepoznanica jer bi sve stalo... Zamjene nema!, jasna je Nena Jurišić.

A kako to izgleda u praksi, pitamo Nenu.

- Često radim sa migrenom, plesači gotovo uvijek imaju upalu nekog mišića, s godinama broj bolnih točaka se poveća zbog istrošenosti. No,navikla sam raditi i s poteškoćama, jer si ne mogu priuštiti duže odsustvo s posla.

Kada je riječ o onome iznutra, zdrav duh za zdrave odluke kojim ćemo doći do zdravlja tijela, balans mora postojati - Nena kaže kako u tom smislu plesači zapravo imaju određenu prednost. Ono čime se bave neosporno podiže razinu serotonina, hormona sreće.

- Što se tiče mentalnog zdravlja sam u boljoj poziciji jer nema boljeg lijeka za psihu od plesa i glazbe! 

[[Nastavak slijedi]]