Stanislava Nikolić Aras razgovarala je s Nikolom Leskovarom, dobitnikom nagrade Prozak za 2016. godinu, povodom njegova gostovanja na KaLibar bestivalu koji se održava u Zadru od 27. do 29. rujna.
U intervjuu za Najbolje knjige kaže:
“Gotovo polovicu pokućstva koje smo imali u Tuzli još uvijek
koristimo. Na fotelji, dvosjedu i trosjedu promijenili smo samo
tapecirung, iz oker u crveni.
Komode s vitrinama tamnosmeđe boje danas su samo malo više
pohabane. Iste takve komode vidio sam nedavno na slici na izložbi
Jasminke Končić, izložbi nastaloj iz frustracije.
Postavši majka, razmišljala je o prirodi žene i nametnutih joj
uloga i poslova, peglanja, dojenja, kuhanja i čišćenja,
poigravala se idejom da će za obavljanje tih poslova zaposliti
samu sebe i isplaćivati si honorar od 40 kuna po satu.
Slike iz njezina djetinjstva, na kojoj je spomenuta komoda,
nostalgična su nuspojava koju je odlučila izložiti uz slike hrane
koju je kuhala dvije godine.
Postavši izbjeglica, razmišljao sam o prirodi našeg polu-čovjeka
i nametnutih mu identiteta – pravog Hrvata, Srbina ili Bošnjaka.
Poigravao sam se idejom da ću pišući roman riješiti se balasta
identiteta i postati cijelim čovjekom. Slike iz mojeg djetinjstva
nostalgična su nuspojava koju sam odlučio opisati uz slike
životarenja koje su mi Odijela, Uniforme i Haljine kuhale gotovo
30 godina.”
