Nakon Vanje Radauša, nastavlja se niz izložbi važnih hrvatskih slikara, kojima ovaj kultni zadarski kafić obilježava nadolazeću, četrdesetu obljetnicu postojanja. Otvorenje je u 20 sati.
U caffe galeriji Đina večeras se otvara izložba crteža poznatog
hrvatskog slikara Jerolima Miše.
Nakon Vanje Radauša, nastavlja se niz izložbi važnih hrvatskih
slikara, kojima ovaj kultni zadarski kafić obilježava nadolazeću,
četrdesetu obljetnicu postojanja. Otvorenje je u 20 sati.
Jerolim Miše, hrvatski slikar i likovni
kritičar (Split, 25. IX. 1890 – Split, 14. IX. 1970).
Studij slikarstva započeo je u Zagrebu na Višoj školi za
umjetnost i umjetni obrt 1910–11 (O. Iveković), nastavio ga u
Rimu (1911–13) i Firenci (1913–14). Bio je član Grupe
četvorice i Grupe trojice; član JAZU (danas HAZU)
od 1952. Radio je kao gimnazijski profesor u Krapini, Slavonskome
Brodu i Zagrebu, potom na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu
(1937–41) i Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1943–61).
Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1968).
U Rimu je prijateljevao s I. Meštrovićem, koji ga je upoznao s
bečkom secesijom. Slikao je, uglavnom u ulju, portrete težaka,
svojih prijatelja umjetnika, a os. djece, pronicavo bilježeći
psihološka raspoloženja svojih modela (Portret
seljanke, 1914; Emanuel Vidović, 1916; Ivo
Tartaglia, 1919). Portret mu je ostao trajna preokupacija.
Potkraj 1920-ih pod utjecajem francuskoga slikarstva (os. A.
Renoira i P. Cézannea) i djelomično njemačkoga ekspresionizma
slika, kratkim potezima kista, mekšim i svjetlijim bojama,
dalmatinske krajolike u suncu, portrete i mrtve prirode
(Pučišća, 1923; Siroče, 1929; Mrtva priroda s
lubenicom, 1930), koji će u njegovu zrelom razdoblju
(1931–35) poprimiti kaleidoskopsko šarenilo blisko
impresionističkomu
(Maslinik, 1931; Škarpina,1934; Djevojčica s
cvijećem, 1935). Izradio je mapu portretnih crteža (Naši
dragi suvremenici, 1943). U potonjem razdoblju svojega
stvaralaštva slikao je mrtve prirode i krajolike u prigušenim
tonalitetima.
Članke i oglede o likovnim umjetnostima objavljivao je
u Književnoj republici i Bulletinu JAZU, te
u Književniku (pod pseudonimom Rome).
