Večeras u 21 sat na zadarsku scenu, festival Monoplay dovodi jedno od najpoznatijih plesnih umjetnika današnjice: Xaviera Le Roya. Xavier je već nekoliko dana u Zadru i oduševljen je gradom, restoranima, a posebno pozitivnom tretmanu suvremenog plesa u nas.
Večerašnje izdanje Monoplay festival započinje u 20 sati
plesno-likovnim performansom “All that I have to do”. Izvođačica
je mlada plesačica Mia Štark koja će pokretom i plesom, a također
i svojim tijelom oslikati slikarsko platno.
Večeras u 21 sat na zadarsku scenu, festival Monoplay dovodi
jedno od najpoznatijih plesnih umjetnika današnjice: Xaviera Le
Roya. Xavier je već nekoliko dana u Zadru i oduševljen je gradom,
restoranima, a posebno pozitivnom tretmanu suvremenog
plesa u nas. Antologijsko djelo ovog francuskog
umjetnika “Self unfinished” nastalo je 1998. godine, i postalo
nezaobilazna lektira za sve plesače širom svijeta koji se
ozbiljno bave plesnom umjetnošću. Remekdjelo je nastalo u
suradnji s Laurentom Goldringom, na glazbu Diane Ross i
traje 50 minuta. Produkcija je in situ productions i
Le Kwatt, a u koprodukciji sa Substanz-Cottbus, TIF
Staatsschauspiel Dresden, Fonds Darstellende Künste e.v. aus
Mitteln des Bundesministeriums des Innern, uz
potporu TanzWerkstatt-Berlin, Podewil-Berlin i berlinski
Senatsverwaltung für Wissenschaft, Forschung und Kultur
“Sjedalica, stol, glazbena podloga koja ne kreće.
Plesač u košulji koristi se jakim zvučnim efektima kako bi
imitirao robota. Zaista razumljiva, čak i konvencionalna ideja,
sve dok se predstava Xaviera Le Roya (1963., Francuska) ne
pretvori u uzbudljiv mentalni prostor. Plesačevo se tijelo,
naopačke, transformira u stvarnom vremenu u niz halucenogenih,
morfoloških aberacija, prikazujući slike tijela koje se
preoblikuje prema nepisanim zakonima i uznemirujućem, neljudskom
ritmu. Prolazi kroz duga stanja mirovanja, proizvodi beskonačne
pokrete i počinje naglo puzati. Uz torziju koju izvodi tijekom
plesne predstave, Xavier Le Roy zakoračuje u novo područje gdje
se znanstveni i društveni podaci prenose i utiskuju u zamišljene
prikaze tijela.”
Francois Piron, Journal des Arts de Connivence, 6.
Biennale de Lyon
Xavier Le Roy doktorirao je
molekularnu biologiju na Sveučilištu u Montpellieru (Francuska),
a kao umjetnik radi od 1991. Od 2018. radi kao profesor na
Institutu za primijenjenu teatrologiju u Giessenu (Njemačka).
Nastupao je s raznim ansamblima i koreografima. U razdoblju od
1996. do 2003. bio je umjetnik na rezidenciji u berlinskom
Podewilu. Od 2007. do 2008. bio je pridruženi umjetnik u
institutu Centre Chorégraphique National de Montpellier
(Francuska). Le Roy je 2010. bio umjetnik na rezidenciji u okviru
Programa za umjetnost, kulturu i tehnologiju pri MIT-u
(Cambridge, Massachusetts, SAD). U 2012. započinje trogodišnju
rezidenciju u kazalištu Théâtre de la Cité Internationale u
Parizu. Svojim solo izvedbama poput “Self Unfinished” (1998.) i
“Product of Circumstances” (1999.) ponudio je nove perspektive u
području koreografije.
Istovremeno je započeo projekte u kojima istražuje načine
produkcije i suradnje u grupnim radovima: “E.X.T.E.N.S.I.O.N.S.”
(1999. – 2000.), “Project” (2003.) i “6 Months 1 Location”
(2008.). U njegovim djelima prikazuju se situacije u kojima se
istražuju odnosi između gledatelja/posjetitelja/izvođača i
formiranje subjektivnosti. Ta su djela, primjerice, sola “Le
Sacre du Printemps” (2007.), “Untitled” (2014.), komad namijenjen
grupnoj izvedbi “low pieces” (2011.), te djela za izložbene
prostore poput “production” (2011.), djelo ostvareno u suradnji s
Mårtenom Spångbergom, “Untitled” (2012.) za izložbu 12 Rooms,
“Retrospective”, koje je prvi put realizirano 2012. u kulturnom
centru Tapiès Foundation-Barcelona, “Temporary Title, 2015”
nastalo u Sydneyu u okviru projekta John Kaldor Public Art
Project ili “For The Unfaithful Replica” (2016.) u suradnji
sa Scarlet Yu u centru za umjetnost CA2M u Madridu.
U njegovim djelima prikazuju se situacije u kojima se propitkuju
odnosi između gledatelja/posjetitelja i izvođača i kojima se
pokušavaju transformirati ili preoblikovati dihotomije poput
sljedećih: objekt/subjekt, životinja/čovjek, stroj/čovjek,
priroda/kutura, javno/privatno, forma/neforma.
Zajedno s ansamblom Issho Ni Ensemble, 2017. postavlja izložbu
“Haben Sie “Modern” gesagt?” za Ensemble Modern iz Frankfurta, a
zajedno sa Scarlet Yu osmislio je “Still Untitled”, djelo
namijenjeno izlaganju u javnom prostoru koje je naručeno za
projekt Skulptur Projekte Münster 2017.
