Umjesto tradicionalnog božićnog koncerta, KUD zadarski tanac ove je godine gradu darovao izložbu pod nazivom "Zaboravljena baština"

Izložba je otvorena danas u maloj izložbenoj dvorani Kneževe palače na kojoj su predstavljena tri žensko-muška para zadarskih pučkih nošnji. Tom prigodom, predstavljena je i knjiga autorice Jadranke Dunatov, „Zaboravljena baština –rekonstrukcija zadarskih pučkih narodnih nošnji“, koja donosi opis samog procesa nastanka ovih nošnji, rađenih isključivo prema crtežu, odnosno akvarelu Nikole Arsenovića.

Samom otvorenju, nažalost, nije mogao nazočiti predsjednika KUD-a Zadarski tanac, Boris Dizdar, a u njegovo prigodni je govor nazočnima pročitala Lidija Ćurko, potpredsjednica KUD-a.

"Izložba je nastala u sklopu višegodišnjeg projekta KUD-a Zadarski tanac pod naslovom "Zaboravljena baština“. Riječ je o projektu koji se odvija mimo naših probi i javnih nastupa, ali je vrlo bitan i sastavni dio djelovanja našeg KUD-a. Upravo zahvaljujući njemu, Zadarski tanac posjeduje vrijednu zbirku nošnji koje čine vjerne replike primjeraka sačuvanih u fizičkom obliku ili u obliku akvarela, odnosno crteža. U ovom trenutku raspolažemo nošnjama s područja grada Zadra, otoka Silbe, Splita i Međimurja. Najveći dio tih nošnji djelo je ruku naše neumorne članice Zdenke Mrčela koji je dio Zadarskog tanca od samih početaka, od 2014." – rekla je uvodno Ćurko.

Istaknula je i zanimljivu činjenicu, a to je da je prvi nastup KUD-a bio na Narodnom trgu za Dan grada i bio je u posuđenim nošnjama. Tada su posudili splitske nošnje koje im je za tu prigodu posudio biogradski KUD Kralj Tomislav.

"Iako smo relativno novi KUD na folklornoj sceni, u proteklih osam godina postigli znamenite uspjehe, ne samo kod kuće već i diljem države, ali u inozemstvu također. Htio bih podsjetiti da smo prvu godinu djelovanja iz Njemačke s 3. susreta Čuvari hrvatske baštine donijeli drugu nagradu u kategoriji izvornog folkora" – navodi Ćurko dalje pozdravne rečenice odsutnog predsjednika Dizdara.

Na ovoj izložbi, dakle možete vidjeti  šest modela od kojih svaki nosi različitu nošnju koje su stvorile Zdenka Mrčela i krojačice salona Lukrecija: Nada Bubnjar i Gordana Zubčić, a stvarane su prema Arsenovićevim akvarelima koji je zabilježio nošnje zadarskog područja polovicom 19. stoljeća.

"Radi se o rekonstrukciji nošnji koje se nalaze samo na papiru i to u obliku crteža. One nisu sačuvane u fizičkom obliku već samo kao crtež, što je bio veliki izazov s kojim sam se susretala. Ne možemo svući jaknu da vidimo kakva je košulja, ili maknuti pregaču da vidimo detalje suknje i nazuvaka, ne možemo vidjeti radili se o zalistavcu, a crtež ne možemo niti okrenuti da vidimo koji se detalji kriju na leđima. Sve nedoumice rješavali smo u suradnji s Etnološkim odjelom Narodnog muzeja u Zadru, tj. kustosicom Jasenkom Lulić Štorić. Kako bi rekonstrukcija bila što vjernija i kako bismo što bolje pratili norme dalmatinskog odijevanja koje je sustavnim istraživanjem postavila znanost etnologije, s vjesni smo da smo tu i tamo zbog praktičnosti izrade ili zbog dileme morali napraviti kompromis i otvoreni smo za bilo kakve izmjene" – kazala je Mrčela na otvorenju te dodala kako izrada nošnji nije bio nimalo jednostavan proces i odvijao se u nekoliko faza.

"Prva faza je bilo pronalaženje najstarijeg vjerodostojnog prikaza zadarske pučke narodne nošnje koja se nalazi u mapu akvarela Nikole Arsenovića koja se čuva u Etnografskom muzeju u Beogradu. Akvarele je precrtala za potrebe muzeja u Splitu Milica Matas i njezine se reprodukcije još čuvaju. Upravo smo prema tim splitskim reprodukcijama šivali naše nošnje, a njih možete vidjeti u knjižici Jadranka Dunatov. Druga faza bilo je skeniranje, povećavanje i obrada ilustracije kako bi se dobila što vjernija slika i nacrt nošnji. Tako smo shvatili da zadarske nošnje obiluju bojama i da je Zadar u 19. stoljeću bio izuzetno šaren. Još jedna važna stvar koju sam otkrila u ovoj fazi je da tri prikazane kape na muškarcima nisu jednakog kroja, uočila sam tri vrste kapa. Treća faza obuhvaćala je izbor platna za šivanje, čoje i brokata u plavoj, smeđoj i zelenoj boji koji nisu bili lako dostupni. Četvrta i posljednja faza obuhvaćala je samu izradu nošnji" – opisala je.

Što se tiče samih nošnji, radi se o tri para - prvi par predstavlja djevojku i momka iz Zadra, drugi par djevojku i momka iz Arbanasa, a treći par predstavlja ženu i muža iz Arbanasa.  Već na prvi pogled jasno je da su sve nošnje poprilično slične po samim dijelovima od kojih su sastavljeni.

Autorica promovirane knjige Jadranka Dunatov  napomenula je kako su ove nošnje doslovno materijalizirani prikaz Arsenovićevih nošnji s akvarela.

"One su, usuđujem se reći, materijalizirana nacionalna baština. Kad se sjetim tih nošnji koje su predstavljene u maloj dvorani, promislim kako će te nošnje šetati i plesati gradom Zadrom, mamiti poglede naših ljudi, ali i stranaca. Usuđujem se vidjeti Zadar s polovice 19. stoljeća kako šeta Kalelargom i vidjeti uz tu nošnju i nadaleko poznatu nošnju - svečanu zadarsku pučku nošnju kako zajedno, ruku pod ruku, idu i tumače o prošlosti grada. Knjiga je nastala da zabilježim sve one koji su se hrabro upustili u ovaj projekt, koji su odlučili hrabro oživjeti slike s papira i moja je potreba bila ovjekovječiti taj predani rad. U ovoj knjizi možete naći pregled djelovanja KUD-a Zadarski tanac tijekom osam godina, i nešto o vrijednoj zbirci narodnih nošnji koje je KUD stvaralo unutar projekta "Zaboravljena baština", a ima i o Nikoli Arsenoviću" – istaknula je Dunatov.

Vrlo bliska suradnica KUD-a i samog projekta je i kustosica Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar, Jasenka Lulić Štorić.

"Nošnje su jako bitne za jedno kulturno-umjetničko društvo jer predstavljaju kulturni identitet koji je, osim glazbeno-plesnog folklora, također vrlo bitan. Ono što se čini posebno važno istaknuti o tradicijskoj kulturi, grad također ima svoju tradiciju koaj je također vrlo bitna. Obično kad govorimo o Zadru, mislimo na visoku umjetnost, na velike povijesne događaje, međutim, zaboravljamo na život običnog malog čovjeka i njegovu svakodnevicu. E, pa ta je svakodnevica nabolje izrečena kroz tu nošnju jer je najprepoznatljivija" – kazala je, između ostalog.