Devet metarski kip Ante Rašića Hrvatski Apoksiomen, gigantizirana i neomaniristički komponirana te sa šeststotina mobilnih zrcala optočena skulptura, postavlja se u novi prostorni kontekst predromaničke crkve Sv. Donat u Zadru, jednoj od vrhunaca arhitekture uopće.
Kao i u Svetim srcima, kako je primijetio Mladen Lučić (pišući
o toj izložbi) prostor u Svetom Donatu za posjetitelje nudi
dvije osnovne vizure-prizemnu i drugu nadvišenu,
galerijsku ophodnju s povišenog motrišta ali sada
u savršenom, jednostavnom prostoru, idealnog, kružnog oblika,
koji omogućava ophodnju i maksimalnu koncentraciju na skulpturu
smještenu u samom središtu unutrašnjeg prstena rotonde, čineći
tako prostorni vrhunac u kojem se sve silnice
isprepleću, spajaju i istodobno odašilju, mnogobrojnim
zrcaljenjima u svim smjerovima prostora.
Apoksiomen na taj način postaje lumino objekt u kojem
odrazi svjetla, posjetitelja i samog prostora igraju
nestvarnu iluzionističku igru kojoj se pridružuje specifična
dinamika bazilikalnog osvjetljenja.
Mogućnost ogleda iz dvije vizure otvara nova
iščitavanja Apoksiomena što se posebno tiče perspektivnih
skraćenja i svjetlosne dinamike koji skulpturi pridodaju
kinetička svojstva. Ako posjetitelj obilazi skulpturu
primjetiti će da i ona s njim sudjeluje u kontinuiranom pokretu
čime je i na taj način još jednom potvrđena njena
interaktivnost… Bezbrojna ogledala dodaju i akumuliraju
neočekivane svjetlosne impulse, te koliko je Apoksiomen
statički dominantan u prostoru, on je ujedno iluzionistički i
izvan njega.
… U svakom slučaju postav Hrvatskog
Apoksiomena u rotondi Svetog Donata u Zadru, kao i
ostale instalacije, dokazuju da Ante Rašić intenzivno promišlja
svoju umjetnost kao integralni dio prostorne stvarnosti u kojoj
je postavljena, a svojim mjenama, interakcijom, kinetičkim
pokretom te svjetlosnim iluzionizmom prostoru daje novi smisao
i višeznačna iščitavanja, jer višeznačnost je uostalom i
karakteristično svojstvo svih Rašićevih objekata, koji nikada
nisu do kraja dovršeni već čekaju da to učine prostor i publika
koja ga posjećuje…
Ovom izložbom Ante Rašić nastavlja referiranje na baštinu.
Rad Ante Rašića Hrvatski Apoksiomen možemo svrstati
u prošireno polje umjetničkog djelovanja, između konceptualnog,
site specific i ambijentalnog rada u proširenom smislu za
koji je vrlo važna video i foto dokumentacija kao sastavni dio
produžene percepcije i recepcije rada. Referenca na
antičku skulpturu koju gigantizira do devet metara visine
svjedoči o sveprisutnoj suvremenoj inspiraciji antikom kao
kanonom poimanja ljepote ljudskog tijela i svega što
paradigmatski pripada antičkoj klasičnoj skulpturi, koja mu je
bila polazna točka i ideja da upravo tim klasičnim primjerom
spoji nespojivo, a to je duh antike, vremena historicizma,
predromanike, neoromanike i današnje postmoderne….
Svako novo postavljanje u novi prostor novi je kontekst kako za
ozrcaljenu skulpturu tako i za prostor i posjetitelje i daje
novu kvalitetu. Mijenja percepciju prostora i skulpture,
povijesnog i suvremenog konteksta, sučeljavajući istovremeno i
prošlost i sadašnjost na jednom mjestu i dajući joj novo
značenje.
1. Skulptura: Hrvatski Apoksiomen, 2011.
Visina 900 x 280 x 280 cm
Stiropor, gaza, boja, metalna nosiva konstrukcija, drvo, 300
dvostranih rotirajućih ogledala (ø 17 cm, ogledala na metalnim
pocinčanim zglobnim nosačima, mobilni, od 10 do 70 cm, 180
stupnjeva)
Skulptura je sastavljena od sedam dijelova koji se montiraju.
Hrvatski Apoksiomen je do sada izlagan na
izložbama:
2011. Zagreb, Umjetnost je lijepa – Historicistički kabinet
čuda; Umjetnički paviljon u Zagrebu
2012. Pula, Umjetnost je lijepa – Hrvatski Apoksiomen; Sveta
srca, Arheološki muzej Iastre, (AMI), Muzej suvremene
umjetnosti Istre, (MSUI/MACI).
