Priča o mirilima ne završava na religijsko-simboličkom značenju

Donosimo najzanimljivije detalje s promocije knjige "Smrt u dalmatinskom zaleđu: Mirila od rituala do teatra", autora doc. dr. sc. Marija Katića.

Fenomen mirila ne može se promatrati samo unutar religijsko-simboličkog značenja po kojemu su postala poznata i popularna posljednjih desetljeća. Mirila su i dio puno širih praksi obilježavanja mjesta odmaranja s pokojnikom, ona su i nematerijalna kulturna baština Republike Hrvatske, turistička atrakcija, izvedbena umjetnost i mjesto sjećanja, zaključak je knjige “Smrt u dalmatinskom zaleđu: Mirila od rituala do teatra”, autora doc. dr. sc. Marija Katića, s Odjela za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru, koja je jučer predstavljena u Novom kampusu.

Uoči predstavljanja knjige, u kojem su uz autora sudjelovali urednica Nives Tomašević, Petra Kelemen i Matija Dronjić, Katić je studentima i zainteresiranim gostima održao predavanje “Znamenja smrti”.

Većina znanja o mirilima, istaknuo je on, nastalo je nekritičkim prihvaćanjem prvog znanstvenog rada o ovoj problematici iz 1934. godine. Problem je što se za cijelu praksu raširenu od juga Istre do (najmanje) Sinjske krajine, uzima samo praksa vezana uz Južni Velebit, gdje se posmrtna povorka na ovakvim mjestima spušta na odmor i gradi mirilo kako bi duša tu ostala. Svaki zaselak ima svoja mirila, a mjesto se doživljava svetim.

– Priča o mirilima ne završava na religijsko-simboličkom značenju, niti samo na ovom području. U Bukovici se ovakve strukture nazivaju počivaljke, pa tako u Žegaru još uvijek s pokojnikom zastaju kod počivaljki, gdje ga ne iznose niti smatraju da na tom mjestu duša ostaje; rade to samo iz običaja. Mirila bi trebala biti na pola puta od kuće pokojnika do groblja, ali ima niz lokaliteta gdje su počivaljke, bilješke, biljezi, netom prije groblja, pa nemaju praktični nego simbolički značaj, otkrio je Katić.