Ove godine će se održati drugi ''Dani povijesti umjetnosti'' od 5. do 20. prosinca 2017. godine, s temom "Umjetnost u službi antiratne propagande", koje organiziraju studenti Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru.
Pripremit će se akademski program od četiri predavanja profesora
Odjela za povijest umjetnosti, tri dječje radionice u suradnji s
Kneževom Palačom, Muzejom Antičkog stakla, te Arheološkim
Muzejom.
Provest će se i dvije izložbe (izložba fotografija i izložba
učeničkih radova u galeriji ZadArt), te praktikum s učenicima
Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn Zadar. Održati će se i
tri studentske radionice, na Odjelu za povijest umjetnosti
(stari kampus) i u Caffe galeriji
Đina.
U cijeloj povijesti čovječanstva započeto je bezbroj ratova. U
novijoj povijesti pamtimo samo one najveće, odnosno one koji su
odnijeli najviše života. I danas odnose živote, tamo negdje
daleko na Istoku, ali dovoljno blizu da nam zadre u dušu. A
zadirali su ratovi i u duše brojnih umjetnika koji su stvarali za
vrijeme ili nakon ratne opsade.
Ratna zbivanja, sam tijek događanja i određene okolnosti često
ostaju nerazjašnjene, a od djela brojnih umjetnika nemamo
sačuvano ništa jer je netragom nestalo ili potpuno uništeno u tom
bezumlju. Umjetnik koji djeluje u doba rata stvara djela koja
predstavljaju njegovo viđenje rata i kako on oblikuje ljudske
živote, istražuje vizualne i senzorne dimenzije rata koje su
odsutne u pisanoj povijesti.
Prikazuje ljude koji se pripremaju, bore, čekaju, pate, slave,
ili su potpuno uništeni. Djelo može ilustrirati različite aspekte
rata, kulturne ili političke, ili pak iskustva jedne individue,
bio on civil, vojnik, neprijatelj. U svrhu edukacije prikazuje
uzrok, tijek i posljedice sukoba.
Umjetnik bilježi takve situacije bolje nego bilo kakav video
zapis ili pisana riječ. Većina umjetnika nije bila prisutna na
bojištima te je većina takvih djela zapravo osobna umjetnikova
interpretacija i viđenje ratnog sukoba. Umjetnici u okupiranim
područjima imali su snažne kreativne impulse i potrebu za
stvaranjem kao izraz samo očuvanja koji im je predstavljao nagon
za preživljavanjem u kriznim trenucima.
U vremenima totalitarnih režima kontrola djelatnosti umjetnika,
ali i društva općenito, bila je sastavni dio učvršćivanja
političke moći, stoga je vrijeme općeg kaosa budilo u umjetnicima
ugušenu inspiraciju i tjeralo ih na veliku produktivnost.
