Na prostoru Hrvatske tek na lokalitetu Vela spila na otoku Korčuli pronađeni su paleolitički ulomci životinjskih figura čime je i Hrvatska došla na popis zemalja u kojima su pronađeni tragovi umjetnosti tog vremena.
No Venera iz Vlakna je jedinstvena jer po prvi puta imamo i
prikaz ljudskog lika, a istraživači su joj dali ime Lili
Pećina Vlakno na Dugom otoku, koja već dugi niz godina privlači
pažnju stručne i znanstvene javnosti zbog bogatstva svojih
nalaza, među kojima su ostaci “najstarijeg Dalmatinca” nazvanog
Šime, u novoj arheološkoj kampanji ponudila je novo iznenađenje
svojim istraživačima – oni su u sloju starom 15.000 godina
iskopali različite nalaze standardne za nalazišta ovog vremena,
dva vrlo rijetka koštana harpuna te jedinstven nalaz za
prostor Hrvatske, rijedak i za europske pojmove – paleolitičku
Veneru. Dugi otok tako je nakon Šime dobio i svoju Lili, kako su
je istraživači nazvali.
Nalazište Vlakno omanja je pećina smještena po sredini Dugog
otoka. Veliki ulaz s pogledom na Ravu i manja zaštićena galerija
otvorena prema sunčanoj strani, uz izvor vode koji se u prošlosti
nalazio u blizini učinili su je idealnim mjestom za boravak
manjih zajednica još od duboke prapovijesti. Iz istog razloga
privukla je i istraživače s Odjela za arheologiju Sveučilišta u
Zadru, prvo pok. profesora Zdenka Brusića, a kasnije i njegove
mlađe kolege Darija Vujevića i Matu Paricu.
Uz pomoć široke stručne ekipe u kojoj su se izmjenjivali kako
studenti arheologije tako i znanstvenici s različitih europskih
institucija, do danas je u pećini provedeno 15-ak istraživačkih
kampanja u kojima je dosegnuta dubina od 5 metara, s kulturnim
slojevima koji se u kontinuitetu mogu pratiti sve do 19.500
godina starosti. To je Vlakno smjestilo u krug malobrojnih
nalazišta šireg jadranskog područja na kojem je moguće pratiti
razvoj posljednjih faza starijeg kamenog doba i njegov postupni
prelazak u kulturno razdoblje mezolitika.
Pećina već dugi niz godina privlači pažnju kako stručne tako i
šire javnosti. Postala je mjesto pronalaska Šime, trenutno
najstarijeg poznatog stanovnika Dalmacije, a otkriće graviranih
oblutaka dalo je rijetku priliku za uvid u simbolizam
prapovijesnih zajednica koje su nastanjivale jadranski prostor.
Nova istraživanja na svjetlo dana iznijela su niz nalaza gotovo
jedinstvenih na ovom prostoru koji pokazuju da će ova pećina još
dugi niz godina imati važnu ulogu u tumačenju ponašanja ranih
prapovijesnih zajednica.
Trenutno je fokus istraživanja usmjeren na slojeve iz razdoblja
gornjeg paleolitika, na vrijeme neposredno prije velike vulkanske
erupcije na Flegrejskim poljima u Napuljskom zaljevu koja se
dogodila prije 14.900 godina, a koja je svoj trag na ovim
prostorima ostavila u vidu desetak centimetara debelog sloja
vulkanskog pepela nataloženog u pećini. Vrijeme je to neposredno
nakon vrhunca posljednjeg ledenog doba, najhladnijeg razdoblja u
novijoj klimatskoj povijesti, kada je cijeli prostor Jadrana
izgledao bitno drugačije u odnosu na danas.
Zbog zadržavanja vode u ledenjacima na sjevernom dijelu hemisfere
morska razina je pala za preko 100 metara. Jadransko more je bilo
svedeno na poluzatvoreni bazen dok je sjeverni dio današnjeg mora
bila prostrana dolina rijeke Po. Pećina se nalazila visoko iznad
okolnog prostora, a cijeli Dugi otok je imao oblik grebena
visokog od 100 do 400 metara iznad tadašnjih dolina. Unatoč
hladnim uvjetima ledenog doba prostrani krajolik okružen
planinskim lancima Alpa i Dinarida i natapan vodom rijeke Po
predstavljao je zaštićenu zonu i pogodno područje kako za biljke
i životinje, tako i za paleolitičke zajednice lovaca-sakupljača.
Mnogobrojni nalazi kostiju krupnih životinja, poput jelena,
divljeg konja i divljeg goveda upućuju da je u starijem kamenom
dobu lov bio glavni izvor prehrane stanovnika pećine. O lovnim
vještinama paleolitičkih stanovnika pećine, osim ostataka
njihovog ulova svjedoče i brojni ostatci oružja za lov i oruđa za
obradu ulovljenog plijena. To su uspješni lovci koji
koriste kako male projektile tako i velike kremene šiljke koji su
pronađeni među tisućama komada kremenih izrađevina.
Posebno mjesto u lovnom inventaru ovih zajednica zauzimaju dva
koštana harpuna, koja predstavljaju izniman nalaz. U južnoj i
jugoistočnoj Europi harpuni su izrazito rijetki sve do
mezolitika. Kod nas su pronađeni na lokalitetu Šandalja II kod
Pule (10,800 godina prije sadašnjosti), a iz razdoblja kraja
gornjeg paleolitika potječu i harpuni iz mlađih faza lokaliteta
Badanj kod Stoca u BiH (od 12.500 do 10.500 godina prije
sadašnjosti). Uz rijetkost ovakvih nalaza, starost harpuna iz
Vlakna od 15.000 godina čini ih i najstarijim primjercima ove
vrste oruđa na širem jadranskom području.
Iako prvenstveno usmjerene na lov, paleolitičke zajednice nisu
zanemarivale niti druge vidove života. Osobni ukrasi prate nalaze
utilitarnog karaktera, a Vlakno se i u toj domeni ističe po broju
i vrsti nalaza. I dok su u mezolitičkim slojevima glavni ukras
predstavljali probušeni morski puževi, sada među nalazima ove
vrste dominiraju probušeni zubi jelena, te probušene školjke
čaške, pa se može reći da stanovnici Vlakna prate trendove toga
vremena. Nije tu riječ o modi već su osobni ukrasi tada bili
odraz simbolizma koji je zajednički brojnim populacijama
lovaca-sakupljača.
U cijeloj paleti nalaza koji osim estetskog vjerojatno imaju i
izrazito simboličko značenje posebno mjesto zauzima pronalazak
antropomorfnog privjeska. Iako nije sačuvan u cijelosti sasvim je
jasno da je riječ o stiliziranom prikazu ljudskog lika dodatno
ukrašenog različitim šrafurama. Iako bez istaknutih obilježja kao
kod poznatog primjerka iz Willendorfa, predmeti ove vrste gotovo
se isključivo opisuju kao ženski likovi i spadaju u kategoriju
tzv. paleolitičkih Venera.
Primjerci stiliziranih antropomorfnih privjesaka mogu se naći na
drugim nalazištima iz ovog razdoblja kao što su npr. Dolni
Vestonice u Češkoj ili Mal’ta u Rusiji, a ukrasi tj. šrafure koje
ispunjavaju površinu privjeska neodoljivo podsjećaju na slične
gravure s lokaliteta Predmosti u Češkoj.
Vrijednost ovog nalaza može se sagledati u činjenici da su na
prostoru Hrvatske tek na lokalitetu Vela spila na otoku Korčuli
pronađeni ulomci životinjskih figura čime je i Hrvatska došla na
popis zemalja u kojima su pronađeni tragovi paleolitičke
umjetnosti. No Venera iz Vlakna je jedinstvena jer po prvi puta
imamo i prikaz ljudskog lika. Jedinstven nalaz zahtijevao je i
ime.
– Nazvana je Lili u čast kolege koji već godinama aktivno
sudjeluje u istraživanjima pećine. Za sada se nalazi na
konzervaciji nakon čega joj slijedi znanstvena obrada, a nakon
predstavljanja nije isključeno da njen lik u budućnosti dobije
širi značaj i postane jedan od prepoznatljivih suvenira Dugog
otoka, kaže Vujević.
Arheološka istraživanja pećine Vlakno ne bi bila moguća bez
financiranja u sklopu projekta UIP-2014-09-1545 Hrvatske zaklade
za znanost, ali i bez svestrane podrške Ministarstva kulture RH,
Sveučilišta u Zadru i Općine Sali.
