Knjiga „Uvod u interpretaciju proze“ autora prof. dr. sc. Gorana Lovrića i doc. dr. sc. Marijane Jeleč s Odjela za germanistiku Sveučilišta u Zadru napisana je s namjerom da na sažet i razumljiv način prikaže ključne modele i načine interpretacije proze studentima filoloških studija, nastavnicima i znanstvenicima koji se u svom poslu bave književnim temama, da ukaže na moguća područja i alate istraživanja te ponudi temelje iz raznih područja teorije književnosti.

Motivacija za pisanje ove knjige proizišla je iz dugogodišnjeg iskustva u visokoškolskoj nastavi i spoznaje da se popularizaciji čitanja i proučavanja književnosti znatnim dijelom može doprinijeti ako se teži jasnoći, preglednosti i sažetosti, odnosno tako da se izdvoje ključni aspekti i pojasne s pomoću primjera iz književnih tekstova.

S obzirom da svi tekstovi pa tako i književni prenose određenu poruku autora, nužno je da čitatelji budu u stanju iščitati njihovo značenje. Pri tome se književna djela kao umjetnički artefakti tj. fikcionalni tekstovi razlikuju od faktualnih tekstova, što pred recipijente stavlja dodatne zahtjeve na koje posebno u književno-znanstvenoj interpretaciji treba znati odgovoriti. Književni tekst od čitatelja očekuje određenu procjenu njegove vrijednosti, koja je ovisna i o izvantekstovnim i izvanknjiževnim čimbenicima kao što su stupanj obrazovanja, književno-čitateljsko predznanje, društvene i umjetničke mode i konvencije itd.

U skladu s time osnovna koncepcija knjige „Uvod u interpretaciju proze“ je da se čitateljima pruže informacije o tome kako pristupiti i interpretirati prozna djela ovisno o raznim čimbenicima kao što su vrijeme i književna epoha njihova nastanka, poetika pojedinih autora, kao i različite navike i potrebe suvremenih recipijenata književnih djela. Pri tome se naglasak stavlja na komunikativnom međuodnosu autor-djelo-čitatelj tj. na poruci autora, sadržaju djela i spoznaji recipijenata koja je podložna mijenama u različitim epohama. U knjizi se obrađuju vrste i osnovni elementi proznih tekstova kroz povijest s naglaskom na suvremenu književnu produkciju.

Čitatelji će se uputiti u različite načine strukturne analize epskih tekstova te književne vrste kao što su vrste pripovjedača i način pripovijedanja, pripovjedno vrijeme i vrijeme pripovijedanja te obradu likova i načine pripovijedanja likova. U pogledu metodičke prakse književne interpretacije obrađuju se klasične i suvremene metode koje se mogu primijeniti na pojedina književna djela ovisno o njihovom sadržaju, epohi njihova objavljivanja i potrebama suvremenog recipijenta. Pri tome se razmatra koje su se stare ali i nove metode i paradigme tijekom vremena „potrošile“, kao i koje su zadržale svoj značaj za književnu interpretaciju ili bi ih trebalo nanovo „oživjeti“.

Budući da je jedno od ključnih polazišta književne interpretacije društveni i povijesni kontekst vremena objavljivanja proznog djela, to područje će se u knjizi „Uvod u interpretaciju proze“ obraditi u zasebnom poglavlju i uz primjenu suvremenih književnih teorija i metoda, pri čemu se teži logičnom spajanju prošlog horizonta, koji predstavlja i sadrži književni tekst, i suvremenog horizonta u kojemu se nalazi i iz koje perspektive tekst interpretira recipijent.