Napokon stiže kazališno uprizorenje predstave "Specijalna potreba" nastalog na predlošku najboljeg romana VBZ-a i Tisak Medije u 2016. zadarske autorice Lade Vukić, u režiji i dramaturgiji Žane Bumber te u izvedbi Glumačke radionice HNK Zadar.
Premijera je zakazana u četvrtak, 26. listopada, a izvedbe u
petak, 27. listopada i u subotu, 28. listopada u maloj dvorani
HNK Zadar s početkom u 20 sati.
Ulaznice po cijeni od 30 kuna od danas su u prodaji na blagajni
HNK Zadar (od 11 do 13 i od 18 do 20 sati) za izvedbe: 27.
i 28. listopada. Broj ulaznica je ograničen stoga na
vrijeme osigurajte svoje mjesto u gledalištu.
“Specijalna potreba je roman koji afirmira ono
nešto autentično ljudsko u nama. Hrabar i potresan tekst koji je
tako napisan da čitajući ga, postajemo bolji ljudi.”
Glumačka radionica HNK Zadar: Leon Cerić, Daniela Bjelanović,
Mimi Zadarski, Danijela Berišić Antić, Filip Panza i Ante
Dujić.
Volim knjige kroz koje progovara dijete. Zato što djeca vide
srcem, a ne očima. Emil Vidić je protagonist ovog hrabro i
plemenito napisanog romana. Iako je još mali dječak, od svega 10
godina, on ima veliko srce. On je dijete s posebnim potrebama.
Ima selektivni mutizam (poremecaj govorne komunikacije) i
hendikep s nogom…ali ima i čudesan sluh.
Čuje sve ono što “normalni ljudi” ne čuju. Čuje i ono što ne
želi čuti. Čuje kad netko laže ili kad je žena trudna. Čuje
gluhoću svijeta koji ga okružuje. Zbog toga je drugačiji i zbog
toga mu okolina nije sklona. Živi sam s majkom u unajmljenom
stanu u “nekom gradu” u Dalmaciji. Živi tu negdje među nama i ima
specijalnu potrebu za ljubavlju. Kao i svi mi. Zar ne?
Predstava se bavi poticanjem razumijevanja i empatije prema
drugačijima, osobama s invaliditetom i starijim osobama koje su
prepuštene same sebi.
Progovaramo o temama obiteljskog nasilja, nemogucnosti
zaposlenja, uniformiranog školstva i samohranog roditeljstva u
svrhu senzibiliziranosti i edukacije.
Velika nam je želja potaknuti ljubav prema čitanju, posebno kod
djece.
Žana Bumber
Emil: Ovdje u zgradi u kojoj živim, dijelim s drugima skoro
sve: korake velike i male, otvaranje i zatvaranje lifta, vodu
zaostalu u cijevima…
Jedino riječi dijelim s odabranima.
S drugima šutim, ali ih čujem: preko zatvorenih vrata, preko
zidova soba i zidova njihovih tijela. Zbog tih drugih mi srce
ponekad tuče kao krila uplašenih ptica.
