U Beogradu je u 81. godini nakon teške bolesti preminuo Ljubiša Smoki Samardžić, jedna od glumačkih legendi srpskog i jugoslavenskog glumišta, objavili su u petak navečer beogradski mediji.
Samardžić je u prosincu prošle godine imao tešku
operaciju mozga, a njegovo zdravstveno stanje posljednjih je
nekoliko dana je bilo iznimno loše, objavio je beogradski list
Kurir.
Liječnici od prosinca prošle godine nisu imali optimistične
prognoze, a njegovo se stanje pogoršalo zbog kronične leukemije
od koje je već dulje bolovao.
Ljubiša Samardžić rođen je 19. studenog 1936. u Skoplju u
obitelji rudara, a zahvaljujući velikom glumačkom talentu postao
je istaknuto i nezaobilazno ime u jugoslavenskoj i srpskoj
kinematografiji, ostavljajući iza sebe brojne nezaboravne uloge
na filmu i televizijskim serijama.
Prvu ulogu igrao je 1961. u filmu “Igre na skelama”, a potom
i niz uloga među kojima u filmovima “Bitka na Neretvi”, “Valter
brani Sarajevo”, “Bombaši”, “Sutjeska”, “Ljubavni život Budimira
Trajkovića”, “Lude godine”, “Rad na određeno vrijeme”, “Moj tata
na određeno vrijeme”, “Nije lako s muškarcima”, “Magareće
godine”, “Ubojstvo s predumišljajem”, “Nataša”, “Konji
vrani”…
U bogatoj televizijskoj karijeri igrao je u serijama “Vruć
vjetar”, “Povratak otpisanih”, “Kuda idu divlje svinje”, “Bolji
život”, “Policajac s Petlovog brda”, “Jesen stiže, dunjo
moja”…
Nadimak “Smoki” dobio je zahvaljujući istoimenom liku kojeg je
tumačio 1963. u filmu “Pješčani grad”.
Posljednja uloga koju je ostvario bila je u seriji “Miris kiše na
Balkanu” 2011. koju je i režirao.
Njegov redateljski prvijenac bila je dramom o bombardiranju SR
Jugoslavije 1999. “Nebeska udica”, a potom je režirao i filmove
“Nataša”, “Ledina”, “Konji vrani”…
“Ja sam, zapravo, čovjek iz rudarske obitelji koji smatra da je
taj rudarski kruh zaista težak. Znam da sam kao dijete zapamtio
nešto vrlo značajno, a to je poštovanje čovjeka po svaku
cijenu i požrtvovanje za svakoga. Uvijek sam u igru unosio srce i
iskrenost, želeći po svaku cijenu da mi se to vrati. Na sreću, ta
moja iskrenost je bila presudna da imam veliki, ogroman
kredibilitet autora i kod kolega”, govorio je u intervjuima
Ljubiša Smoki Samardžić.
Sve svoje nagrade i priznaja – od Zlatnih arena u Puli do nagrade
za životno djelo 2005. poklonio je Jugoslavenskoj kinoteci.
