63. splitsko ljeto zaključila je izvedba baleta "Derviš i smrt".
Premda bi kao konačna i krhka bića svi trebali biti vični ili
prijemčivi smrti, horizont nam je redovito zamućen ili zasićen
svakodnevnim i banalnim. Probuđeni bivamo tek onda kad se u nama
i oko nas zbiva nešto suštinsko i sudbinsko.
Slijede tada čudesni obrati i sunovrati u kojima se vrtlože
prednji planovi i pozadine te stoput zamjenjuju svoja mjesta, dok
posrćemo bez nade u ma kakav čvrst ili trajan oslonac.
Tako bi nekako mogao glasiti sažetak libreta što ga je Sašo
Dimoski ponudio Igoru Kirovu da nam jezikom plesa dočara
svijet Derviša i smrti.
U tom naumu pridružili sz im se i glazba Gorana Bojčevskog i
kostimi Aleksandra Noshpala, a naravno i solisti i ansmbl
splitskog baleta.
Možda upravo njihovi zajednički napori i budu dostatni da na
kraju Derviša i smrti ne budemo prisiljeni ponoviti
njegovu uvodnu krilaticu: “Pozivamo za svjedoka vrijeme, početak
i svršetak svega – da je svaki čovjek uvijek na gubitku.”
