Zahvaljujući novcu Ministarstva kulture, Općine Sveti Filip i Jakov te logističkoj potpori Alana Mandića iz Turnja, djelatnici Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru ovih dana obavljaju četvrtu kampanju sustavnih istraživanja na podvodnom prapovijesnom lokalitetu kod otočića Ričula u Pašmanskom kanalu.
U ovogodišnjim istraživanjima sudjeluju arheolozi dr. sc. Mato
Ilkić, dr. sc. Mate Parica i dr. sc. Dario Vujević. Toj
ronilačkoj ekipi pomoć pruža i studentica arheologije, Vinka
Milišić.
Lokalitet se rasprostire na morskome dnu dubine između dva i tri
metra i tu leže arheološki ostaci prapovijesnog naselja, starog
oko 3500 godina. Tipološke i tehnološke osobine mnogobrojne i
raznovrsne arheološke građe ukazuju na to da je život u njemu
trajao tijekom kasnih odsječaka prapovijesti, a nastanak njegove
monumentalne konstrukcije od kamena i drveta datirano je 14 C
analizom dvaju iskopanih pilona u vrijeme oko 1500. godine prije
Krista, što u razvoju materijalnih kultura odgovara srednjem
brončanom dobu. O njemu se jako malo znalo kada je u pitanju
sjeverna Dalmacija. No, sada to mračno prapovijesno razdoblje
bitno rasvjetljava upravo arheološki lokalitet kod otočića
Ričula. Pripadalo je ljudskim zajednicama koje su prethodile
Liburnima.
U podmorju leže ostaci dugačkog umjetnog kamenog nasipa, kojim je
obližnje kopno Tukljača nekoć bilo spojeno s otočićem Ričulom. On
pripada vrsti gradinskih naselja, koja su nasipom bila spojena s
priobaljem i time imala poluotočni karakter. Takav položaj
prapovijesnim zajednicama osiguravao je zaštitu, ali i kontrolu
mora, tj. plovidbenog puta uz istočnu obalu Jadrana.
U istraženim sondama otkriven je bogati kulturni sloj s mnoštvom
drvenih pilona. Ulomci posuđa vrlo su česti. Prevladava
neukrašena keramika grublje fakture s neujednačenom primjesom
kalcita. Pojedini primjerci imaju plastične trake ili
bradavičaste ukrase. Jedan ulomak je ukrašen urezivanjem.
Uglavnom je to keramičko posuđe za svakodnevnu uporabu.
Zastupljeni su zaobljeni lonci, zdjele i šalice ravnoga dna.
Oblikovanjem se ističu ručke koje, osim praktične, ponekad imaju
i dekorativnu ulogu. Takvi oblici posuđa javljaju se na istočnoj
obali Jadrana i u njegovu zaleđu, uglavnom na prostoru cetinske i
osobito posuške kulture, i to u ranom te na početku srednjeg
brončanog doba. Kasnije su rijetki te predstavljaju arhaične
oblike.
U dosadašnjim podvodnim arheološkim kampanjama nađene su i druge
vrste artefakata, primjerice kućni lijep, obrađeni predmeti od
drveta nepoznate namjene te ulomak sjekire, tj. oruđa od
glačanoga kamena s rupom za nasađivanje drvene drške. Uz
keramičke utege kružnog oblika, otkrivena je i alatka od
perforiranog jelenjeg roga, odnosno igle koja je vjerojatno
služila za pletenje ribarskih mreža. Riječ je o arheološkim
svjedočanstvima koja su tipična za prapovijesne zajednice
usmjerene k moru. Maritimna komponenta upotpunjena je i s drugim,
standardnim gospodarskim aktivnostima. Naime, nalazi kopnene
faune, prije svega goleme količine kostiju domaćih životinja,
čine uvjerljivo najveći dio bioarheološkog materijala. Osim
stočarstva, čini se da su se prethodnici Liburna bavili i
poljodjelstvom. Naime, u ovogodišnjoj kampanji otkriven je i
oveći ulomak kamenoga žrvnja, što upućuje na uzgoj žita. Taj
žrvanj bio je u uporabi prije oko 3500 godina i za sada je
najstariji iz podmorja sjeverne Dalmacije.
Podvodni prapovijesni lokalitet kod otočića Ričula u Pašmanskom
kanalu pruža goleme mogućnosti za arheološka istraživanja. No,
ona su tu tek započela. Do sada su obavljene tri kampanje, a
četvrta je u tijeku. Arheolozi Zadarskog sveučilišta žele ga
istražiti, prezentirati i u cijelosti zaštiti te time sačuvati i
za buduće naraštaje.
