Na književnom festivalu Vrisak u Rijeci u četvrtak Dubravko Ivaniš - Ripper predstavio je svoju knjigu "45", u kojoj u formi pitanja i odgovora govori o svom životu, glazbenoj karijeri te iznosi razmišljanja o glazbi i stvaranju.

Knjigu je pisao godinu i pol, a početna zamisao bila je postaviti sebi 10 do 15 osnovnih novinarskih pitanja koja mu učestalo postavljaju. Na kraju je u knjizi odgovorio na 45 pitanja.

"Knjiga je o pjesmi, ne jednoj konkretnoj pjesmi, nego o pojmu pjesme", rekao je.

Osvrćući se na autobiografske elemente u knjizi, Ripper se prisjetio kako je, nakon šest godina studiranja na Pravnom fakultetu te gubitka prava na studiranje, u razgovoru s majkom odlučio prestati učiti. To je, ocijenio je, bila velika sreća za njega. Naime, u potpunosti se posvetio glazbi i pisanju pjesama.

Velik je poticaj ako počne stizati i novac od toga, ustvrdio je. "Priča je za malu djecu da profesionalizam uništava početne motive bavljenja glazbom", rekao je Ripper.

Stvarajući za svaku pjesmu misliš da je najbolja, za neke ubrzo shvatiš da to nisu, ali te profesionalizam uči da svaka pjesma ima važnost. Mora se mnogo producirati da bi se dobila kvaliteta, pa i prosječne stvari donose benefite, rekao je.

Dubravko Ivaniš istaknuo je da nije u stanju napisati roman, jer to zahtijeva veliko istraživanje i predanost. Ne smatra se ni piscem, jer oni, kako je naveo, pišu svaki dan po 20 sati.

Rekao je da nema književnih uzora, jer brzo zaboravlja imena autora. No, od pročitanog u posljednje vrijeme dojmila su ga se znanstveno-popularna djela o fizici Briana Greenea i Maxa Tegmarka.