Zrinski i Frankopan 18. travnja 1671. osuđeni su zbog uvrede kralja i izdaje zemlje na strašnu smrt odsijecanjem desne ruke i glave
Spomendan Zrinskih i Frankopana, pod sloganom “Navik on živi
ki zgine pošteno”, obilježen je u nedjelju svečanim postrojem
Zrinske garde Čakovec pred zagrebačkom katedralom te
polaganjem vijenaca i služenjem svete mise u znak sjećanja
na njihovu mučeničku smrt u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671.
Pokrovitelji Spomendana su predsjednik Hrvatskog sabora Božo
Petrov i Međimurska županija, koja ujedno obilježava i svoj dan.
Vijence su u katedrali položila izaslanstva Zrinske garde
Čakovec, Međimurske županije, zagrebački gradonačelnik Milan
Bandić, te Družba “Braća Hrvatskog Zmaja”
Svetu misu služio je vojni biskup u miru mons. Juraj
Jezerinac, a nazočili su joj i načelnik Glavnog stožera oružanih
snaga general zbora Mirko Šundov, izaslanstva Hrvatskog
vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman”, Hrvatskog generalskog
zora, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,
Matice hrvatske, hrvatski branitelji i mnogi drugi.
Zrinsko-frankopanska urota, bio je pokret hrvatskog i ugarskog
plemstva protiv apsolutističke politike Habsburgovaca u razdoblju
od 1664. do 1671. godine. Pokušali su se oduprijeti
nastojanjima bečkog dvora da Hrvatskoj i Ugarskoj nametne
centralizam i apsolutizam kakvim se već upravljalo u austrijskim
nasljednim zemljama, a neuspjeh urote označio je kraj starih
velikaških obitelji Zrinski i Frankopana.
Car Leopold 1. doveo je hrvatske velikaše 1670. godine u Beč
pod izgovorom pomirenja, ali ih je odmah dao uhititi i zatočiti u
jednoj od kula zloglasne tamnice u Bečkome Novom Mjestu. Optužba
je bila tako vješto sročena da je osuda mogla glasiti jedino –
smrt.
Zrinski i Frankopan 18. travnja 1671. osuđeni su zbog uvrede
kralja i izdaje zemlje na strašnu smrt odsijecanjem desne ruke i
glave. Noć uoči pogubljenja, dvojica velikaša posljednji su se
put sastala i oprostila te su napisali oproštajna pisma svojim
suprugama, Ani Katarini Zrinski i Juliji Naro Frankopan.
Oproštajno pismo Petra Zrinskoga svojoj ženi Katarini (Moje drago
serce) već je 1671. godine prevedeno na nekoliko
svjetskih jezika.
Dana 30. travnja 1671. godine sva su gradska vrata u Bečkom Novom
Mjestu bila zatvorena, a stratište je okružila naoružana
vojska. Kao posebna milost osuđenicima je oproštena kazna
odsijecanja ruku. Prije smaknuća dvojice velikaša, kao i njihove
obitelji, lišeni su plemstva, a njihova imanja zaplijenila je
država. Tako su nakon dugotrajne istrage bili osuđeni i
pogubljeni Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan na zgražanje i
zaprepaštenje Hrvatske i čitave Europe.
Godine 1907. Družba “Braća Hrvatskog Zmaja pronašli su kosti
hrvatskih mučenika Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, a 28.
travnja 1919. nakon što je po drugi put izvršeno
prekapanje groba, hrvatski rodoljubi njihove su ostatke prenijeli
i 30. travnja 1919. godine pokopali u Zagrebačkoj
katedrali. Na njihovom grobu uklesana je poznata izreka
kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana – “Navik on živi ki
zgine pošteno”.
