Jedan od najkarizmatičnijih autora suvremene hrvatske književnosti kojega su u rodnoj Lici uvijek zvali Student, a svako ljeto provodi u Zadru odakle mu je supruga, Damir Karakaš, sinoć nas je počastio gostovanjem na manifestaciji "Zadar čita"
Za početak je svirao harmoniku – baš kao kada je živio u Parizu,
a njegova biografija zanimljiva je kao i on sam.
Karikaturist, novinar crne kronike, pisac, dramatičar, sve samo
ne običan ”lik” – Karakaš je u Zadru gostovao u Gradskoj
knjižnici na susretu kojega je moderirao Ante Kolanović,
knjižničar.
Najviše riječi bilo je o Karakaševom autobiografskom romanu
“Sjećanje šume”. Karakaš kaže da je tek sada sazrelo vrijeme za
takvu prozu, a šuma je jedan od glavnih likova jer zna slušati i
krije sve tajne.
“Detalje iz stvarnog života umećem u strukturu fikcije.
Tu imate recimo anegdotu kada je djed odlučio lažirati svoju
smrt, pa se lažno objesio, a onda su se svi smijali. Ili recimo
kada je moja majka stavljala ciklu na moje tabane jer sam imao
temperaturu. Znate, u književnosti ne volim preveliko
brbljanje… važna mi je svaka riječ i kada pišem opsjednut sam
tekstom”, kazao je Karakaš.
Više ne crta karikature osim kada je nekakva posebna prigoda,
primjerice festival na kojem gostuje pa to bude dio programa, ili
na promocijama knjiga s posvetom umetne i kakav crtež.
Potpisnik je deklaracije o jeziku jer kaže da se protivi svakom
obliku nacionalizma.
Na književnoj večeri bilo je još riječi i o pisanju i čitanju –
Karakaš smatra da se puno piše, a premalo čita, a kaže da su
nekadašnji molitvenici danas iphonei. Ljudi koji ne čitaju
zakinuti su za jednu dimenziju, kazao je, te se dotaknuo i
pisanja poezije – imao je preko stotinu pjesama, ali – sve
ih je uništio.
