Brojni prijatelji i kolege nedavno preminulog filmskog i kazališnog glumca Relje Bašića okupili su se u utorak u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) kako bi se oprostili od njega na mjestu gdje je počeo svoj profesionalni kazališni put tijekom kojega je na raznim pozornicama odigrao više od 3700 kazališnih predstava.
“Relja Bašić je bio u svakom pogledu dobar, sjajan i veliki
čovjek. Ostat će zapamćen po ulozi Fulira, možda je on to i bio
na neki način, ali je u stvarnosti bio izuzetno mudar čovjek koji
nikada nije fulirao i svaki je posao odradio pošteno, do kraja, s
vjerom u ljude”, rekla je Mirjana Bohanec-Vidović, koja je s
Bašićem glumila u filmu “Tko pjeva zlo ne misli”.
Dodala je kako mu trebamo biti zahvalni na mnogim stvarima, a ona
mu je zahvalna kao prijateljica na prijateljstvu koje
je počelo kada joj je kao debitantici na filmu uvelike
pomogao svojom pažljivošću i savjetima, a družili su se do samoga
kraja.
Pri kraju studija na Akademiji dramskih umjetnosti, gdje je
diplomirao glumu u klasi Branka Gavelle, redatelj Bojan Stupica
uključio je Relju Bašića u dramski ansambl HNK, gdje je do
odlaska 1967. odigrao 498 predstava. Osim što se u HNK počeo
baviti glumom, ondje je 1995. obilježio 40. obljetnicu
umjetničkog rada, kada mu je dodijeljena Nagrada hrvatskog
glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.
“Opraštamo se od velikog glumca koji nije samo glumio, nego i
živio u teatru. On nije bio samo glumac hrvatskog, nego i
europskog kazališta koji je uvijek prelazio liniju koja dijeli
teatar od života”, rekla je intendantica HNK Dubravka Vrgoč.
Podsjetivši kako je nakon završetka studija glume 1955. samo
prešao cestu i došao u HNK gdje je radio s najznačajnijim
redateljima i glumcima, Vrgoč je ustvrdila kako je to bilo
vrijeme važnog razdoblja za hrvatsko kazalište kojeg više nema,
ali iza kojega je za umjetnike ostao veliki zalog.
“Radimo drugačiji teatar, no nadamo se da ćemo jednom biti
uspješni kao oni”, rekla je, dodavši kako se Relju Bašića neće
pamtiti samo po filmskim i kazališnim ulogama, već i kao čovjeka
koji je uvijek donosio radost i vjerovao da je teatar veći od
života.
Odlaskom iz zagrebačke Drame, više nikad nije ušao u stalni
angažman nekog kazališta, nego je djelovao kao samostalni
umjetnik, glumac i redatelj u različitim zagrebačkim kazalištima,
u Teatru ITD, Kazalištu Komedija, Zagrebačkom kazalištu mladih,
kao i na Dubrovačkim ljetnim igrama, ostvarivši skoro 800
predstava.
Sa skupinom glumaca svoje generacije 1974. je osnovao prvo
hrvatsko putujuće privatno kazalište Teatar u gostima, u kojem
kao umjetnički direktor, glumac i redatelj ostaje sve do njegovog
prestanka djelovanja 2004. Tijekom trideset godina to je
kazalište doseglo impresivan broj od 4213 predstava u 340 mjesta
i gradova Hrvatske, bivše Jugoslavije te u inozemstvu.
“Kao što Rim ne bi bio isti bez Marcella Mastroiannija, New York
bez Woodyja Allena, Pariz bez Jean-Paula Belmonda, Zagreb ne bi
bio isti da u njemu nije živio Relja Bašić i da ga nije oplemenio
svojim duhom”, rekao je kazališni redatelji Ivica Buljan.
“Bio je veliki humanist jedinstvenog političkog i društvenog
angažmana, naučio nas je da je biti građaninom jedne zemlje
velika odgovornost i da se borimo za višu kvalitetu života i
standarde”, dodao je.
Osim u kazalištu Relja Bašić je ostavio veliki trag u filmskoj
umjetnosti – glumio je u 56 domaćih , a gledatelji ga vjerojatno
najbolje pamte kao neponovljivog ‘gospodina Fulira’ iz filma “Tko
pjeva zlo ne misli”. Na filmu se pojavio već za vrijeme
studija u “Koncertu” Branka Belana (1954.), dok je za “Rondo”
Zvonimira Berkovića 1966. osvojio Zlatnu arenu na filmskom
festivalu Puli.
Kako je bio poliglot ostvarivao je uloge u inozemnim
filmovima, glumio je u njih sedamdesetak na pet jezika,
surađujući s ponajvećim autorima europskog i svjetskog filma, kao
što su Volker Schlöndorff, Peter Ustinov, Abel Gance, Robert
Hossein, Lamont Johnson, James Cellan Jones, nastupio je u TV
serijama, a potpisuje i 26 režija.
Filmolog Tomislav Kurelec rekao je kako je Bašić ostvario više od
120, a po nekim podacima i 160 uloga, od čega više od pola u
inozemstvu. “Kada se govori o njegovom filmskom radu govori se o
ulozi Fulira koji je postao kulturna i povijesna činjenica našeg
grada i zemlje, no njegova najdorađenija uloga bila je ona u
Rondu”, napomenuo je.
“Igrao je u čitavom nizu filmova i činilo se da je te uloge, kao
što je u životu bio silno šarmantan i zabavan, radio s lakoćom,
međutim on je na njima radio studiozno i temeljito”, istaknuo je.
Rekao je i kako je nakon jedne francuske serije Bašić imao
priliku ostati u inozemstvu, no vratio se domaćem filmu iako su
mu ovdje, zbog građanskog profila, uglavnom bile nuđene epizodne
uloge, nerijetko i negativaca.
Teatrolog Boris Senker prisjetio se kako Bašić nije uspio
ostvariti svoju želju s početka devedesetih da, zajedno s njim
kao dramaturgom, pripremi interaktivnu i multimedijsku predstavu
za obilježavanje 40. obljetnice svog rada. “San o povratku Fulira
u spoju fima i kazališta ostao mu je neostvaren, no unatoč tome
sve što je ostvario nadmašuje mnogo drugoga. Na onome što uspio i
na snovima koje je ostvario velika mu i vječna hvala”, rekao je.
Podsjetio je i na njegovu živopisnu biografiju, od djeteta iz
glazbene obitelji koji se pravio da svira kontrabas, a zapravo je
u sastavu bio zadužen da šarmira publiku, te izbacivanja iz svih
zagrebačkih srednjih škola zbog čega školovanje nastavlja u
Rijeci, preko studija ekonomije i pisanja za Vjesnik u srijedu do
glume na Akademiji, koju upisuje kao prvi Zagrepčanin i kajkavac.
U nazočnosti obitelji, uz brojne uglednike iz domaćeg kulturnog i
političkog života koji su se upisali u knjigu sućuti u predvorju
HNK, bila je i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek.
Na život i rad Relje Bašića podsjetili su i isječci iz njegovih
filmova, TV drama i predstava, te izvedba pjesme iz filma “Tko
pjeva zlo ne misli”.
Relja Bašić je umro 7. travnja u Zagrebu u 88. godini, a
posljednji ispraćaj najavljen je za 12. travnja, u 14,30 sati na
Krematoriju.
