Drama Hrvatskog narodnog kazališta Split premijerno će, u petak 7. travnja s početkom u 20 sati na velikoj sceni HNK Split, izvesti dramu Eugènea Ionesca Nosorog
Predstava se igra u prijevodu Vjenceslava Kapurala, redatelj je
Goran Golovko, a glavne uloge tumače Mijo Jurišić, Arijana
Čulina, Nenad Srdelić, Nives Ivanković, Tajana Jovanović i Zorana
Kačić Čatipović. Jedno od najvažnijih djela teatra apsurda
Ionesco je napisao 1959. kao njegova reakcija na uspon fašizma u
Rumunjskoj uoči Drugog svjetskog rata. Pisac u njemu otvara
pitanja odnosa moralnog pojedinca prema konformizmu masa.
U ostalim ulogama pojavljuju se Marjan Nejašmić Banić, Josip
Zovko, Nikša Arčanin, Petra Kovačić Pavlina, Pere Eranović,
Monika Vuco, Sara Ivelić i Franjo Đaković. U autorskom timu osim
redatelja Golovka koji potpisuje i koncept scenskog prostora su
još i dramaturg Jasen Boko, Karolina Šuša zadužena za scenski
pokret, suradnica za govorne zborove Bruna Bebić, kostimograf
Mladen Radovniković, skladatelj Mirko Krstičević, jezična
savjetnica Anita Runjić Stoilova, te oblikovatelji svjetla i
zvuka Srđan Barbarić i Tomislav Luetić.
U djelu jednog od najznačajnijih predstavnika teatra apsurda,
ističe dramaturg Jasen Boko, stanovnici provincijskog grada
počinju se, kao zahvaćeni epidemijom, pretvarati u nosoroge. No,
definirati Ionescovu dramu Nosorog (1959) isključivo kao teatar
apsurda značilo bi previdjeti značajan društveni angažman koji
joj je imanentan.
Polazeći od krajnje apsurdne ideje ona se vrlo brzo pretvara u
prepoznatljivu priču o konformizmu kao plodnom tlu za razvijanje
totalitarizma. Pristajanje uz pomodni trend koji se formira oko
radikalne ideje, da bi se povećanjem broja pripadnika pretvorio u
većinsko mišljenje kojem se onda priklanjaju gotovo svi u strahu
od izolacije i osude, spada u temeljne karakteristike suvremenog
društva. Nosorog je dramska studija o epidemiji potrebe za
pripadanjem većini, ma kako se ona zvala i koliko apsurdna bila,
u kojoj potpuno suluda metamorfoza (malo) građanina u nosoroga sa
svakim novim pripadnikom postaje lavina da bi se pretvorila u
sustav kojem se više nitko ne može suprotstaviti. Jedino se
Berenger, marginalac, Svatković (Jedermann) iz srednjovjekovnog
moraliteta, u toj situaciji izdvaja kao moralna vertikala,
postojani vojnik čovječanstva.
Nosorog u scenskoj viziji iz 2017. u kojeg su implementirane
idejno bliske scene i replike iz Ionescovih drama Stolice, Kralj
umire, Ćelava pjevačica i Igra od pomora , uz dramski prstohvat
dijaloga Thomasa Bernharda, prerasta u političku grotesku s
pjevanjem i gaženjem. Sve je to, unatoč svom apsurdu, sasvim
prepoznatljiva situacija u kojoj nas ništa više ne može
iznenaditi. Dok nosorozi gaze i uništavaju svijet kakav smo
poznavali, Ionescovi se malograđani troše u besmislenim
raspravama.
