Na tribini "Odjeci Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog jezika" u Matici hrvatskoj prof. Ham je ustvrdila kako je Deklaracija bila politički, a ne lingvistički dokument
Voditeljica Katedre za suvremeni hrvatski jezik na Filozofskom
fakultetu u Osijeku Sanda Ham izjavila je u petak kako je
“Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika”
prvi organizirani javni otpor hrvatske kulturne i znanstvene
javnosti jezičnomu unitarizmu.
Zato ona i jest bila hrvatski javni prsvjed protiv
nejednakopravnosti hrvatskoga jezika, napomenula je dodavši kako
je Deklaraciju potpisalo 18 hrvatskih kulturnih i znanstvenih
ustanova.
Ham je podsjetila kako su se dvije strane,hrvatska i srpska,
1954. dogovorile u Novom Sadu da dotadašnji hrvatski i srpski
jezici postanu jedan jezik te da se ne ističu jezične razlike
nego zajedničke osobine. Naglasila je kako to jezično
jedinstvo nije bilo rezultat razvoja jezika nego političkoga
dogovra.
Ocijenila je kako se unatoč neuspjehu jugoslavenskih
unitarističkih projekata i danas pokušava stvoriti zajednički
jezik kao poveznica kulturnoga prostora novonastalih država te
dodala kako pritom pojedinci i skupine u Hrvatskoj i izvan nje
ugrožavaju postignute hrvatske norme i iskrivljuju povijesne
činjenice.
Postoje opsanosti za hrvatski jezik jer se u Hrvatskoj odamah
nakon promjene vlasti 2000. godine prešlo i na promjenu
pravopisa, napomenula je dodavši kako u inozemstvu,
primjerice u Austriji, ne postoji studij hrvatskoga jezika,
nego nekakve bosansko-srpsko-hrvatske mješavine. Ove
se godine, rekla je, profesorica s bečke slavistike
Andrea Zorka Kinda Berlakovich izborila za studij hrvatskoga
jezika u Austriji.
Obilježavajući 50. obljetnicu “Deklaracije o nazivu i položaju
hrvatskoga jezika” profesorica Ham je pozvala na očuvanje i
zaštitu imena, položaja, ugleda i sadržaja hrvatskoga jezika.
Nijekanje hrvatskoga jezičnoga identiteta povreda je ustavnoga
poretka Republike Hrvatske i mogući izvor njezine nestabilnosti,
naglasila je podsjetivši kako je prijeporna jezična i pravopisna
pitanja prije ukidanja 2012. rješavalo Vijeće za normu hrvatskoga
standardnoga jezika.
Pozvala je na ponovnu uspostavu Vijeća te ocijenila kako je
njegova uloga nezamjenjiva za suvremeni razvitak hrvatskoga
jezika kao komunikacijskoga sredstva.
Većina europskih zemalja ima i zakone koji štite službeni
jezik u javnoj uporabi, rekla je dodavši kako bi bilo dobro da se
tako pravno zaštiti i hrvatski jezik.
Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika
objavio je zagrebački tjednik “Telegram” 17. ožujka 1967. na
svojoj naslovnoj stranici, nakon čega se digla opća hajka na
njezine potpisnike, ugledne hrvatske kulturne i obrazovne
ustanove te pojedince.
